IZ POVIJESTI: ImaIi smo državu 10 dana”
Dana 7. travnja 1941. nakon ulaska njemačke vojske u Međimurje mr. ph. Teodor Košak preuzima građansku vlast u Međimurju i proglašava Državu Hrvatsku. Ondje je ustrojena prva hrvatska vojna jedinica – Čakovečka konjanička pukovnija pod zapovjedništvom satnika Ivana Žagara. Proglas o preuzimanju vlasti u Međimurju glasio je:
“Hrvatice, Hrvati! Međimurci, Međimurke! Nepokolebivom voljom hrvatskog naroda, preuzimam ovim časom građansku vlast nad teritorijem Hrvatskog Međimurja, uključivo obćinu Štrigovu sa Razkrižjem. Povodom toga pozivam cjelokupno pučanstvo, da se svim mojim naredbama i nalozima bez daljnjega pokorava, kako bi se uzdržao najveći red i mir. Najmanji rad protiv interesa hrvatskog naroda kaznit će se najstrožom kaznom.
Mr. Teodor Košak, ljekarnik, povjerenik za Hrvatsko Međimurje.
U Čakovcu, dne 7. travnja 1941. godine”
Ta vlasti je u Međimurju trajala do 16. travnja 1941. kada je Međimurje okupirala Horthyjeva Mađarska i jednostrano ga pripojila.
Juraj Kolarić, hrvatski crkveni povjesničar o tim vremenu dokumentirano piše da ljekarnik Košak nije dakle proglasio nikakvu »Nezavisnu Državu Hrvatsku«, kako lažno tvrde neki povjesničari i političari, nego je proglasio Državu Hrvatsku u Međimurju i to tri dana prije nego što je Slavko Kvaternik u Zagrebu proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku. Osim toga Teodor Košak nije proglasio nikakvu »ustašku državu«, jer ustaša u Međimurju nije bilo ni prije njemačke okupacije Međimurja kao ni nakon mađarske okupacije, 16. travnja 1941., te najsjevernije hrvatske pokrajine.
Tih 10 dana je npr. ostavio trajan trag u hrvatskoj filateliji. Naime, na dotad važeće poštanske marke Kraljevine Jugoslavije, preko lika mladog kralja Petra II. Karađorđevića, otisnuli su žig s hrvatskim grbom, a iznad njega je bilo ispisano: “Država Hrvatska”, a u donjem dijelu “Međimurje”. Pretisak maraka obavljen je u čakovečkoj tiskari Kraljek i Vežić. Ove poštanske marke bile su u javnoj uporabi do mađarske okupacije 16. IV. 1941. godine i preuzimanja čakovečke pošte od strane Mađarske.
Također zanimljivo je spomenuti, da vlast NDH nije nikada izrijekom prihvatila ovo izdanje međimurskih poštanskih maraka, ali ih nije niti proglasila nevažećima. Pretisak poštanskih maraka objavljen je u 15 različitih nominalnih vrijednosti, a najveća naklada jednog izdanja bila je 2.900 primjeraka. Nešto od tih poštanskih maraka sačuvano je u privatnim zbirkama, te danas predstavljaju filatelistički raritet, jer su prve koje su tiskane u ondašnjoj Državi Hrvatskoj.
Ne prihvaćajući obilježja njezine državnosti, kao što su bile njezine poštanske marke. Nezavisna Država Hrvatska u Zagrebu tim je postupkom pokazala i dokazala da Država Hrvatska proglašena u Međimurju, nije bila njezina tvorevina, niti je imala ikakvu vezu s ustaškim pokretom, a što uporno ponavljaju neki međimurski nazovi povjesničari i krivotvoritelji međimurske novije povijesti.
Proglašenje Države Hrvatske u Međimurju bilo je želja međimurskih Hrvata da imaju svoju Državu Hrvatsku, kao što su to već jednom plebiscitarno izrazili u glasovitoj deklaraciji od 9. siječnja 1919. godine u Čakovcu, kada su izjavili da žele živjeti u Hrvatskoj državi, te da se zauvijek odriču Mađarske u kojoj su, ne svojom voljom, bili prisiljeni živjeti.
Krajem Drugoga svjetskog rata, vojnom akcijom Crvene Armije, 16. bugarske divizije koja je zauzela Čakovec 6. travnja 1945, i domaćih partizana, koji su došli nakon oslobođenja uspostaviti „Narodnu vlast“ Međimurje je ponovno vraćeno u sastav Jugoslavije, koja je tad bila komunistička, te ušavši u sastav tadašnje federalne Hrvatske, dalje dijeli njezinu povijest.
Željko Tomašić
