Često se pitamo zašto većina mladih ne izlazi na birališta. Superizborna godina iza nas pa i lokalni izbori, samo potvrđuju apstinenciju mladih i njihovog sudjelovanja u demokratskim procesima, važnim za razvoj društva, a posebno za formiranje politike koja odražava interese mlađih generacija.
Razlozi su brojni, osjećaj odvajanja od političkog sistema, percepcija da njihove želje neće biti ispunjene, ali i frustracija zbog ranijih iskustava, gdje su se njihovi glasovi smatrali nebitnima. Uz to, mali broj mladih smatra da izbori utječu na njihove živote ili budućnost, što dodatno smanjuje njihovu motivaciju za glasanje.
Svemu tome treba dodati i suhoparnost stranaka i kandidata s programima da se uhvate ukoštac s problemima mladih i ponude sadržaj zanimljiv i autentičan za generaciju koja dolazi.
Razmišljanje o kažnjavanju ne izlaska na izbore punoljetnih osoba je složen, često i kontroverzan. U nekim zemljama postoje zakoni koji predviđaju novčane kazne ili druge mjere za one koji ne sudjeluju u izborima, ali takvi sistemi često izazivaju podijeljene stavove.
Prednosti su mogućnosti povećanje stope glasovanja, poticaj na aktivnije političko uključivanje, jačanje legitimiteta izbornog procesa. Kada pogledamo mane one se sagledavaju u narušavanju osnovnih ljudskih prava na izbor pa se neizlazak na izbore smatra legitimnim izborom, moguće i stvaranje odbojnosti prema politici i političarima.
Većina stručnjaka smatra da je jedan od najefikasnijih pristupa poticanje edukacije i informiranja, a samim time i motivacije mladih, ali i građana na sudjelovanje u demokratskim procesima. Uvođenje kazni može biti kontraproduktivno, pogotovo ako ih se doživi kao represivan instrument.
Istinska promjena leži u jačanju svijesti i obrazovanju o značaju političkog angažmana i u stvaranju inkluzivnijeg i transparentnijeg političkog prostora. Kazne za ne glasanje, dok su možda privlačne kao alat za poticaj u praksi često donose više problema nego rješenja.
U nama susjednog Austriji je pravo glasa obavezno za sve punoljetne građane, ali ne i kazne. To je sistem koji je već desetljećima na snazi, gdje se očekuje od građana da poštuju obavezu, ali kazne nisu implementirane.
Hrvatska i njene institucije trebale bi više raditi na motivaciji i edukaciji, snažnom informiranju i promociji aktivnog građanstva, što bi rezultiralo samovoljnim sudjelovanjem na izborima.
Foto: Pixabay
R.Dobošić
