U povodu 9. godišnjice smrti trogirskog slavuja Vinka Coce njegova udovica Janja u showu ‘Dobar dan, Dalmacijo’ na Radio Dalmaciji otkrila je da puno njezinih sugrađana, ali i ljudi iz cijeloga svijeta posjećuju Cocino posljednje počivalište, a osvrnula se i na propale inicijative da se most ili ulica nazovu njegovim imenom: ‘Vidim kako se radi, recimo, za Arsena, Olivera…’.
‘Prošlo je devet tužnih godina, ali ja ne mogu vjerovati da je toliko prošlo. Još uvijek imam neki osjećaj da će se on sad vratiti. Probdjela sam i ovu noć, kao i puno njih dosad, posebno na ovaj datum, nisam oka sklopila. Svi filmovi se vraćaju, sve divne uspomene….’, ispričala je Janja Coce i poručila da vrijeme ne liječi rane.
‘Svaki trenutak, sve me podsjeća na njega. Ovih dana sam išla češće na groblje. Svaki put nađem nešto, ne samo od ljudi tu iz Trogira, mogu reći iz cijeloga svijeta, dolaze i turisti preko ljeta ili ovi naši ljudi koji su vani. Puno njih traži Vinkovo počivalište i uvijek nađem nešto novo, ili nekog anđela ili cvijeće ili svijeće. Drago mi je da ga ljudi ne zaboravljaju.’
Ispričala je i kako živi danas. ‘Majka i ja se snalazimo. Tu su i moj brat i njegova obitelj, njegove kćerke, nećaci i drugi nećaci… Živi se. Ima i dobrih susjeda i prijatelja. Kad si dobar s nekim onda uvijek imaš tu ruku koja će ti se pružiti.’
Posljednjih godina pričalo se da bi čiovski most mogao nositi ime Vinka Coce, spominjala se ulica u Trogiru, bista…
‘Voljela bih da netko drugi u gradu ima malo više sluha za to. Da ga oni malo više spomenu, da nečim obilježe njegovo ime, ali nisam u politici, nisam nigdje, nemam nekoga uza se da to gura. Neki su mi obećavali, ali eto, godine su prošle, nitko ništa ne poduzima. Vidim kako se radi, recimo, za Arsena, Olivera i tako, a ovdje nema nitko nekog smisla. Ostala su prazna obećanja, ali eto…’, zaključila je Janja Coce u razgovoru s Ivom Perkušićem i Gordanom Vasiljem.
Foto: Dnevnik.hr i Ivi Cagalj/Pixell
(amm-all market media)
