Miroslav Ćiro Blažević (87), legendarni bivši trener hrvatske nogometne reprezentacije, objavio je na Facebooku iskustvo čitanja knjige Ive Andrića, ‘Znakovi kraj puta’. Riječ je, kako kaže, o knjizi koja nije za ponijeti na plažu, dijelom jer je predugačka, a dijelom i jer se bavi pitanjima života i smrti.
Bivši trener hrvatske nogometne reprezentacije i jedno od najpoznatijih lica hrvatskog nogometa, Miroslav Ćiro Blažević, objavio je tekst na Facebooku koji je ganuo njegove pratitelje.
Naime, podijelio je kako trenutno čita knjigu Ive Andrića, “Znakovi kraj puta”, koja, kako kaže, možda nije idealna knjiga za ponijeti na plažu, ali je svakako vrijedi pročitati ovoga ljeta. Riječ je, dodaje, o fragmentima Andrićeve životne i duhovne borbe, mudrostima do kojih je došao za vrijeme svoga života te nekih zanimljivih zapažanja s njegovih putovanja.
Andrić se u knjizi najviše bavio pitanjima života i smrti, koja u posljednje vrijeme najviše zaokupiraju Ćirin um.
“Borim se, naime, s permanentnom mišlju da je moje vrijeme prošlo i da polako odlazim s ovoga svijeta. Moji prijatelji, igrači iz moje generacije, svi su oni već odavno sahranjeni. Samo sam ja živ. Život je kratak, kaže to i Andrić u ovoj velikoj knjizi, a ja sam se – kada gledam ovako unatrag, na što me ova knjiga konstantno tjera – napatio i previše”, objašnjava Ćiro.
‘A moja majka koja je bila jedna svetica…’
Kad rezimira svoj život, nastavlja Ćiro, onda ima potrebu da se zatvori u svoja četiri zida i da plače bez prestanka. Ništa ga u životu nije mimoišlo. Dva raka je imao, a kako ističe, sada se pojavio i treći. U djetinjstvu je bio siromašan, a kasnije u mladosti kada se već i oženio, često nije znao hoće li on i supruga uopće imati za ručak taj dan.
“Život mi je bio jedna obična kalvarija i trebalo je sve to proći. Ni ovaj trenerski posao, koji možda izvana drugačije izgleda, nije ništa drugo nego jako malo satisfakcije, a puno razočaranja… A, moja majka, koja je bila jedna svetica, i koja je toliko vjerovala da ću ja uspjeti u životu te da ću postati netko i nešto, nije doživjela da vidi kako sam uz mukotrpan rad naposljetku ipak napravio nešto od sebe”, rekao je Ćiro.
Na koncu, Ćiro kaže kako preporuka za Andrićevu knjigu i dalje stoji. Ako ne za ljeto, onda za jesen, i to onu životnu. Podsjećamo da smo još 2020. godine razgovarali s Ćirom. Tada nam je, naime, otkrio svoje mišljenje o umirovljenicima i zašto se nikada nikome nije htio požaliti u teškim trenucima.
Na koncu, Ćiro kaže kako preporuka za Andrićevu knjigu i dalje stoji. Ako ne za ljeto, onda za jesen, i to onu životnu. Podsjećamo da smo još 2020. godine razgovarali s Ćirom. Tada nam je, naime, otkrio svoje mišljenje o umirovljenicima i zašto se nikada nikome nije htio požaliti u teškim trenucima.
“Zašto bih još i ja nekome natovario svoje probleme na leđa? Nisam se tužio ni kad mi je najteže bilo. Zatvorim se tada u tamu svoje kože i borim se sam sa sobom. Danas sam jako nesretan jer teško nosim svoje godine. Znam da iznutra nisam star, a izvana jesam. I opet je tu jedna nemilosrdna borba, ali se i dalje borim”, otkrio nam je tada Ćiro.
Matej Markovinović
Izvor: https://www.mirovina.hr/