Postoje indikacije da osobe koje žive u zagađenijem okolišu imaju teže kliničke slike te da je u zagađenom okolišu viša stopa mortaliteta
Uvod u 2020. godinu dali su katastrofalni požari u Australiji prilikom čega je izgorilo više od 12.5 milijuna hektara površine, što je od površine Republike Hrvatske dvostruko veći prostor. Baš kada se mislilo da je vatreno krštenje novog desetljeća prošlo, Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 11. ožujka globalnu pandemiju SARS-CoV-2 i jednom danu naši su se životi počeli nepovratno mijenjati.
Razlog zbog kojeg je potrebno diseminirati koristi od urbanog zelenila kroz prizmu COVID-19 leži u tome da zelenilo može imati izrazito pozitivan utjecaj na kreiranje zdravog urbanog okoliša. Također, razvidno je i da smo, silom prilika, u velikoj mjeri problem sa klimatskim promjenama potisnuli u drugi plan što je možda nužno, ali je i izrazito pogubno jer se problemi povezani sa klimatskim promjenama itekako javljaju. Primjerice, vijest da pojedini dijelovi Antartike postaju zeleni uslijed bujanja morskih algi prošla je gotovo u potpunosti nezapaženo, da se ne spominju potopi u Indoneziji, ciklon Apan, najezda skakavaca i mnogi drugi efekti klimatskih promjena koji su se dogodili ove godine – upozorava član Centra poduzetnica Fran Poštenjak iz Jastrebarskog – prvi hrvatski doktor za drveće, sveučilišni master Arborikulture i Urbanog šumarstva i vlasnik tvrtke Arboring iz Jastrebarskog.
Prema dosadašnjim saznanjima o COVID-19 virusu u najrizičnije skupine ljudi spadaju starije osobe sa kroničnim bolestima. Iako je za sada teško izolirati utjecaj pojedinačnih čimbenika, zbog relativno malog ukupnog broja slučajeva, postoje indikacije da osobe koje žive u zagađenijem okolišu imaju teže kliničke slike te da je u zagađenom okolišu viša stopa mortaliteta, smatra prvi hrvatski doktor za drveće ističući da je kontekstu zračnog zagađenja izraziti naglasak potrebno staviti na sitne čestice PM10, a pogotovo PM2.5 koje negativno utječu i na respiratorni sustav i na smanjenje imuniteta kod ljudi.
Kvalitetno i stručno planiranje okoliša može biti od presudnog značenja da i urbana zelena infrastruktura postane jedno od oružja kojim se borimo protiv pandemije. To je moguće jer pravilnim odabirom i pozicioniranjem vrsta u gradskim sredinama možemo umanjiti koncentraciju štetnih čestica iz zraka. Rezultati istraživanja provedenih na sveučilištima u UK govore da je sadnja određenih vrsta grmova i stabala uz prometnice vrlo efektno rješenje za uklanjanje sitnih lebdećih čestica. Također, kao nuspojava sadnje zelene infrastrukture uz objekte javlja se efekt zasjenjivanja zgrada čime se dodatno štedi energija za hlađenje prostora te se dodatno izbjegavaju negativne posljedice proizvodnje električne energije iz bilo kojih izvora – tvrdi vlasnik tvrtke Arboring iz Jastrebarskog
U vrijeme najstrože izolacije pojavio se fenomen spontanih odlazaka ljudi u parkove i druge urbane zelene oaze te prostore rekreacije. Boravak u zelenim prostorima ima višestruko povoljan utjecaj na čovjekovo psihičko i fizičko zdravlje.
Jasno je dokazano jačanje kognitivnih sposobnosti, prvenstveno veća razina koncentracije kao i brzina mentalne rekuperacije kada boravimo u parkovima ili smo okruženi zelenilom. Iz ovih razloga važna je dostupnost zelenih površina u urbanom tkivu grada. Brojne studije nedvojbeno pokazuju da se prostornim odmakom objekata od zelene infrastrukture, pogotovo velikih parkova sa stablima i vodenim površinama, gubi na vrijednosti nekretnina i za prodaju i za najam. Nadalje, u prostorima komercijalne namjene je dokazano da ljudi provode više vremena i troše više novaca pogotovo ako su u te prostore efektno uklopljeni i elementi zelene infrastrukture. Koliko god ekonomija bila ugrožena ne smije se zaboraviti činjenica da njena uspješnost ovisi i o ljudima- njihovoj produktivnosti te dodanoj vrijednosti rada. Oba čimbenika ovise o zdravstvenom i psihofizičkom stanju u kojem se nalaze ljudi. Iz tog razloga potrebno se u vremenima višestruke krize postepeno okrenuti adekvatnom upravljanju i uređenju urbane zelene infrastrukture jer zbir svih koristi ima višestruko veću monetarnu vrijednost od investicija – ističe poduzetnik Fran Poštenjak, prvi hrvatski doktor za drveće.
Pandemije koje su se događale u povijesti najčešće su bile okidač pozitivnih promjena na razini civilizacije. Očit primjer tome može se vidjeti u doba pojave pandemije kolere koja se u periodu od 1830 do 1850 pojavljivala u valovima te je imala izrazito visoku stopu mortaliteta. Visoka smrtnost kolere bila je potpomognuta vrlo lošim sanitarnim uvjetima urbanog okoliša. Tadašnji urbani prostor odlikovao se visokom gustoćom naseljenosti, otpadom i životinjskim fekalijama koji su završavali na ulicama te odvodnim kanalima za kanalizaciju koji su često kontaminirali izvore pitke vode. U kontekstu oblikovanja urbanog prostora jedna od prvih mjera borbe protiv kolere u New Yorku bilo je i rješenje koje je zagovarao Frederick Law Olmsted, arhitekt i kreator Central parka u New Yorku. Naime, njegova je ideja bila da se zelenilo iskoristi u funkciji pročišćavanja zraka i od tada urbani prostori više nikada nisu bili isti. Nakon uspješno izvedenog projekta u New Yorku Olmsted je projektirao i dizajnirao više od 100 javnih zelenih površina u gradovima diljem SAD-a.
U kontekstu pozitivnih promjena potrebno je gledati i izazove u kojima se sada nalazimo. Sličnosti reakcija na COVID-19 pandemiju i efekata klimatskih promjena mogu se, na žalost, svesti na već ustaljene obrasce ponašanja gdje su reakcije na upozorenja stručnjaka na probleme i mjere predostrožnosti uglavnom vrlo spore sve dok nije prekasno za efikasno rješenje problema. Na žalost u prilog toj tezi idu i znanstvene spoznaje analize reakcija i uvođenje mjera samoizolacije napravljene na Sveučilištu u Columbija u New Yorku. Istraživači su modeliranjem zaključili da je uvođenjem socijalne distance 14 dana ranije bilo moguće izbjeći oko 80 % smrtnih slučajeva u New Yorku i okolnim velikim gradovima. Skoro se u istoj mjeri svakodnevno upozorava da su klimatske promjene sve izraženije i uzimaju sve više i više maha. O njima govore i najnovija istraživanja na sveučilištu Julius-Maximilians-Universität u Würzburgu koja su provedena u planinskom području Centralne Europe gdje se autohtone vrste stabala, posebice smreke i bukve, suše i odumiru jer se nisu u stanju prilagoditi na povećanje prosječne temperature i produljenje sušnog razdoblja u periodu intenzivne vegetacije – naglašava prvi hrvatski doktor za drveće.
Rješenje klimatske krize potrebno je napraviti u sinergiji sa nizom različitih sektora i dionika i svaka dobra ideja je i više nego dobrodošla. Međutim, reakcije na promjene iz najbližeg okruženja ostavljaju razloge za brigu. Gotovo je nevjerojatno, ako baratamo svim podacima o koristima zelene infrastrukture, da se još uvijek na problematiku upravljanja i redovitog održavanja urbanog zelenila gleda kao na nepotreban trošak. Brzo će doći vrijeme kada više nećemo biti situaciji da sa malom količinom sredstava imamo razmjerno velike koristi i efekte na urbani okoliš u kojem iz dana u dan žive sve više ljudi.
Iako se radi od vrlo različitim izazovima prema načinu progresije i utjecaja na globalni okoliš- akutna COVID-19 kriza i kronični proces klimatskih promjena, oba zahtijevaju ne samo veliku individualnu odgovornost već i postavljanje određenih novih socijalnih normi te kolektivnog i holističkog pristupa svih ljudi kako bi se uspješno riješilo navedene probleme. Čovječanstvo je u najvećim krizama pokazalo da može zajedno raditi i surađivati i upravo takav uključiv i participativan pristup ključ je našeg opstanka. Još jednom smo se našli u situaciji koja se može svesti na poznatu izreku „Tko će ako nećemo mi i kada ako ne već danas.” – zaključuje prvi hrvatski doktor za drveće, poduzetnik Fran Poštenjak, vlasnik tvrtke Arboring iz Jastrebarskog.
Sanela Dropulić