Od početka Korona krize i najave ulaska Hrvatske u Eurozonu, a posebno od početka rata u Ukrajini, cijene hrane u Hrvatskoj drastično su se povećale. Povećanje cijena se dogodilo kod svih prehrambenih proizvoda i to naročito poslije smanjenja PDV od strane Vlade RH.
Tako štruca bijelog kruha za koju se više ne zna koliko teži, 600, 700 ili 750 g, u pekarnicama dostiže cijenu od 15 kuna, dok se cijena „ribe siromaha“ – srdele penje već ka 35 kn/kg, a krajem prošle godine se mogla po ribarnicama kupiti po 15 kn/kg. Cijena jaja uz smanjenu stopu PDV-a s 13% na 5 %, danas je na akciji viša nego im je bila redovna cijene prije nekoliko mjeseci kad je PDV bio 13%. Cijena suncokretovog ulja se već približila granici od 20 kn/l posebno ako je od poznatih marki, a razna biljna ulja sumnjivih marki i kvalitete podvaljuju se po akcijama po 15 kn/l. Tako se cijena suncokretovog ulja sve više približava cijeni maslinovog ulja talijanskih proizvođača. Cijene svinjetine tek posljednjih tjedana uzimaju zamah, a zbog visokih cijena, junetina te posebno teletina, su nedostupne prosječnom potrošaču.
Posljedica je to bezrazložno podignutih cijena od strane dobavljača, ali i visokih marži trgovačkih lanaca koji u panici od inflacije stvaraju „rezervni ekstra profit“, te time generiraju nestašice i uzrokuju galopirajuće podizanje cijena, ne mareći da održe likvidnost potrošača (kupaca). Tko će im kupovati, kad potrošači više neće imati novaca?
Pozivamo trgovce i potrošače da zajedno stanemo na kraj umjetnom i bezrazložnom podizanju cijena, te posebno pozivamo udruge za zaštitu potrošača da se aktivno uključe u osvješćivanje potrošača da su oni regulatori tržišta, a ne trgovački lanci.
Trgovačke lance pozivamo da naprave realne kalkulacije, jer zakoni ponude i potražnje više ne funkcioniraju, jer se potrošače stavlja pred gotov čin. Potrošači će u protivnom ići kupovati gdje je jeftinije, do toga da će se odlaziti u shopping u susjedne države, što će trgovačkim lancima zatrpati skladišta. A to će dovesti do velikih gubitaka i bacanja neprodane hrane, što opet generira poskupljenje. Zbog toga trgovina mora postati planska, a briga da se zadrži potrošač prioritet dugotrajnog uspješnog poslovanja. Sigurno je da recesiju neće moći podnijeti na leđima samo potrošači.
Udruge potrošača i potrošače pozivamo, da pokažemo snagu svjetskog potrošačkog pokreta, jer mi smo regulatori tržišta. Uzmimo za primjer suncokretovo ulje, uvijek postoji alternativa jer u hladnjaku se nalaze razne masnoće za pečenje, a i suvremeno posuđe omogućava pečenje bez masnoća pa se može i duže vrijeme bez ulja.
Izbjegavajmo trgovine i trgovačke lance koji imaju lihvarske cijene, jer oni zavise od nas potrošača, a ne mi od njih. Udruge mogu organizirati potrošače i osigurati alternativne i jeftinije izvore snabdijevanja prehrambenim proizvodima.
Gordana Lukić
