U četvrtak, 3. studenoga, Grad Prelog, zajedno sa članovima Lovačkog društva Prepelica, obilježit će blagdan svetog Huberta, u njemu posvećenoj kapeli kod Otoka. Blagdan će se obilježiti svetom misom u 18 sati te druženjem nakon svete mise.
Po katoličkom kalendaru, 3. studenog uz svetu Silviju, spomendan je i svetog Huberta, nebeskog zaštitnika lovaca, lovočuvara i zagovornika šumara. Na osobit ga način slave lovci diljem Hrvatske. No, tko je sveti Hubert i kako je on postao zaštitnik lovaca? Sve do 16. stoljeća bio je sveti Eustahije smatran zaštitnikom lovaca, a tek u 16. stoljeću prešao je taj patronat na Huberta, kasnije biskupa Tongerna u Belgiji, o kojemu postoje dvije poznate legende.
Po prvoj legendi, sveti Hubert rodio se sredinom XVII. stoljeća, te je živio na dvoru franačkog kralja Ditriha III., a kasnije na dvoru Pepina od Heristula. Jednog dana, smatra se da je to bilo na Veliki Petak, Hubert je lovio u šumama Ardena gdje mu se ukazao jelen, među čijim rogovima je bilo ukazanje Kristova lika. Istodobno s neba začuo se glas koji mu je naložio da ode do biskupa Lamberta (koji je kasnije proglašen svecem). Lambert pošalje Huberta Papi u Rim. Hubert postaje udovcem i odlazi u šumu gdje sedam godina živi pustinjačkim životom, a poslije toga ponovo odlazi u Rim. U to doba javio se Papi anđeo s viješću da je biskup Lambert ubijen, a kao znak predao mu je njegov biskupski štap s nalogom da mu za nasljednika imenuje onog pustinjaka kojeg je našao na grobu sveca. Taj pustinjak je bio sveti Hubert koji je od Svetoga Oca dobio i zlatni ključ kojim je liječio bjesnoću. Pokopan je opatiji Andin, koja se kasnije prozvala sv. Hubertus. Tijekom reformatorskih ratova, bila je ta opatija šest puta opljačkana, a pri tome je nestalo i tijelo sv. Huberta. Navodno su ga časni oci prenijeli u šumu i tamo zakopali na skrovitom mjestu. Po drugoj legendi, koja je objavljena u časopisu Chasse and Elevage broj 4 od 3.11. 1906. postao je Sveti Hubert zaštitnikom lovaca na slijedeći način: 98 godina poslije njegove smrti, a na dan 3.11.1817. izvađeno je njegovo tijelo iz dotadašnjeg počivališta u Liegeu, i preneseno u opatiju Andin. Prigodom iskapanja ustanovljeno je da je tijelo ostalo potpuno netaknuto i sačuvano. Baš za vrijeme prijenosa Hubertova tijela kroz ardenske šume, u njima je lovio kralj Ludvig. Opazivši sprovod bacili su se on i njegova pratnja na koljena. Kad je sprovod prošao mimo njih, priključili su se povorci, kao nekom silom gonjeni. Od tog trena Arden kasnije Sv. Hubertus je postao mjesto za hodočašće tisućama i tisućama lovaca koji su opatiji nosili desetinu od ulovljene odstreljene divljači. Kada je započelo hodočašće Hubertovom grobu nastala je i legenda da je svetac u mladosti bio strastven lovac.
Lovci koji radi udaljenosti nisu mogli donositi divljač sjećali su se svog zaštitnika tako da su na dan prijenosa njegova tijela polazili u lov, a kod zajedničkog stola slavili njegovu uspomenu. Opatija Sv. Hubertus stajala je pod zaštitom francuskih kraljeva kojima su morali opati svake godine donijeti sedam hrtova i jednog sokola. Donosiocu je bio predan dar od 100 talira u korist crkve St.Hubertus.
Foto: Hrvatski lovački savez
(žs)
