Vračajući se sa zahvalnog biskupijskog hodočašća u Rim potrebno je staviti za trajnu uspomenu nekoliko riječi na papir. Varaždinska biskupija koja je bulom pape sv. Ivana Pavla II. osnovana 1997. godine, ovih dana i mjeseci obilježava svoj srebrni jubilej – dvadesetpetu godinu svoga postojanja.
Tim povodom organizirano je zahvalno hodočašće u Rim, vječni grad i centar kršćanstva, grad i mjesto gdje se vjernik može nadahnuti novom snagom za daljnji vjernički život. Ovo hodočašće u Rim ujedno je bila i prilika stati i pomoliti se na grobovima apostolskih prvaka Petra i Pavla, ali i drugih svetaca i mučenika.
No, vratimo se na početak. U nedjelju, u popodnevnim satima točno u 17 sati sa različitih lokacija naše biskupije krenulo je deset punih hodočasničkih autobusa na svoje šestodnevno putovanje. Vjernici župe Prelog, Belica i Podturen činili su jednu od dvije hodočasničke grupe iz Međimurja.
Nakon prelaska granice i udobne noćne vožnje u ranim jutarnjim satima, prije izlaska sunca stigli smo na prvu postaju našega hodočašća, u grad Asiz. Sveti Franjo dočekao nas je raširenih ruku i na svakom koraku osjećala se prisutnost djelića povijesti i samoga sveca. Najprije smo se popeli na najviši vrh u gradu, staru gradsku tvrđavu s koje smo imali prekrasan pogled na buđenje zore i izlazak sunca, gdje smo molitvom pozdravili Mariju i nebeski dvor.
Razgledavajući donju baziliku posjetili smo i pomolili se na grobu sv. Franje za poniznost i jednostavnost, a zatim se uputili u gornju baziliku svetoga Franje gdje smo prvi puta kao grupa od petsto hodočasnika slavili svetu misu koju je predvodio naš biskup mons. Bože Radoš. Ohrabreni njegovim poticajnim riječima i osnaženi u susretu s Gospodinom nastavili smo razgledavati prekrasan gradić Asiz u kojem se nalazi i bazilika i grob sv. Klare. Razgledali smo i druge značajne crkve s kojima su povezana ova dva sveca, Franjo i Klara. Osobito nam je na srcu bila molitva za naše mlade pred grobom bl. Karla Acutisa, mladog sveca, sveca u trapericama i NIKE tenisicama, sveca koji je obožavao Euharistiju i Gospodina.
U kasnim popodnevnim satima nastavili smo put prema Rimu i odredištu gdje smo bili smješteni – Fraterna Domus. Okrijepljeni večerom nakon napornog putovanja spavanje je bila jedina logična opcija.
U utorak ujutro najprije smo se uputili u samo središte Rima, u baziliku sv. Petra gdje smo najprije slavili svetu misu odmah iza glavnoga oltara i mjesta gdje je pokopan sv. Petar. Naš biskup ohrabrujućim i poticajnim riječima želio nam je približiti sv. Luku i sv. Petra kao Isusove apostole, sljedbenike i učenike, a što smo i mi sami osobito na ovom hodočašću. Po završetku svete mise bili smo slobodni razgledati impozantnu kupolu sv. Petra, velebnu baziliku i kriptu papa. Zatim smo nastavili razgledavati još dvije važne papinske bazilike, onu Marije Velike te Ivana Lateranskog. Pogledali smo i krstionicu cara Konstantina, Svete stube i dr.
Srijeda nam je bila najnaporniji dan, ali vrijedilo je ustati rano ujutro, spremiti se i žurno poći u autobuse put Trga sv. Petra na audijenciju s papom Franjom. Sveti Otac Franjo održao je u 9 sati katehezu te je pozdravio prisutne grupe hodočasnika među kojima i našu varaždinsku. Nakon audijencije biskup Radoš u pratnji jedne obitelji i najstarije hodočasnice pozdravili su u ime Varaždinske biskupije svetog Oca Franju. Nastavili smo razgledavanje staroga Rima te dan završili svetom misom u crkvi sv. Jeronima koja je smještena kraj Hrvatskog papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu. Vlč. Marko Đurin ukratko je iznio povijest Zavoda i crkve, a za to vrijeme hrvatski svećenici koji stanuju u istoimenom zavodu bili su našim hodočasnicima na raspolaganju za svetu ispovijed.
Crkva sv. Jeronima dio je hrvatskog tla u vječnom gradu Rimu, a bila je skoro premala za cijelu grupu. Nakon napornog dana večera i pokoja piva osnažili su naša tijela koja su se pripremala za posljednji dan u Rimu.
U četvrtak smo imali prilike obići i treću papinsku baziliku sv. Pavla izvan zidina, nekoliko važnih crkava i na posljetku rimski Colosseum. Posljednjeg dana hodočašća na povratku svojim kućama bili smo u Padovi, u svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića gdje smo zajedno slavili svetu misu. Razgledali smo i pomolili se u svetištu sv. Antuna Padovanskog. Kratak razgled Padove, pokoja kava i suvenir bili su završetak ovoga hodočašća.
Zahvalni smo Bogu na ovome hodočašću, na svim milostima i blagoslovima koje smo primili od Gospodina, zahvalni smo i na svakome žulju i podnesenoj žrtvi, ali sve na veću slavu Božju. Zahvalni smo i na našoj Varaždinskoj biskupiji, na njezinih 25 godina postojanja, na trojici biskupa, osobito biskupa Radoša koji je naš sadašnji pastir. Zahvalni smo na svim našim svećenicima, a osobito vjernicima laicima koji su se svojim molitvama i životima ugradili u život naše biskupije.
Tekst: Dominik Cestar
Foto: Studio VIPRO
