Međunarodni dan osoba s invaliditetom proglašen je Rezolucijom koju je donijela, u
listopadu 1992. godine Glavna skupština Ujedinjenih naroda. Osnovni razlog donošenja
Rezolucije bilo je ostvarivanje jednakosti ljudskih prava i sudjelovanju osoba s
invaliditetom u društvu.
U svijetu u kojemu je ideal imati, a ne i biti, sudjelovati, ali i pobijediti, živjeti i uživati,
osobe s invaliditetom teško se uspijevaju izboriti za svoja prava, štoviše, problem je
ostvarivanja ljudskog dostojanstva i ravnopravnog mjesto sa tzv. “normalnim” i “zdravim”
osobama.
Iako današnja kultura i zakoni posebnu pažnju posvećuju ljudskim pravima i poštivanju
osobe, a napose osoba s invaliditetom, gotovo svi pokazatelji naše participacije u
svakodnevici daju porazne rezultate, bilo da je riječ o zaposlenosti, visini prihoda,
odgovarajućem stanovanju, pristupu javnom prijevozu i zgradama, pristupu
informacijama, sudjelovanju u javnom i političkom životu zajednice ili mogućnostima
provođenja slobodnog vremena.
Svi se slažu da je najhumanija briga za čovjeka ona koja mu omogućuje život u
zajednici, u obitelji. To je i intencija današnjeg sustava socijalne skrbi u našem društvu,
proces deinstitucionalizacije. U tom procesu deinstitucionalizacije ne smijemo zaboraviti
na veliki iskorak koji je napravljen u radu udruga koje okupljaju osobe s invaliditetom.
Udruge osoba s invaliditetom aktivan su učesnik procesa deinstitucionalizacije. Udruge
pružaju različite usluge, posebno socijalne usluge kao što je pomoć u kući, boravak,
savjetovanja i pomaganje, psihosocijalna podrška, rana intervencija, pomoć pri
uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja, organizirano stanovanje. Ta
uloga posebno je ojačana mogućnostima koje se pružaju javljanjem na različite vrste
natječaja, za sredstva iz Europskog socijalnog fonda.
Svjesni smo da to nije naša prvenstvena zadaća. Međutim u današnjim uvjetima, kada
vidimo da je prijava i provođenje projekata jedina mogućnost osiguranja života u
zajednici i jačanje kvalitete života osoba s invaliditetom, na žalost nemamo mogućnost
izbora.
Posebno je važno i izazovno osigurati uvjete za kvalitetan život u zajednici u ovo vrijeme
pandemije uzrokovane bolesti COVID – 19. S tim u vezi je i ovogodišnja tema kojom se
obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom.
Tema je IZGRADITI BOLJE: PREMA SVIJETU S UKLJUČIVOSTI INVALIDITETA,
PRISTUPAČNOM I ODRŽIVOM SVIJETU NAKON COVIDA -19.
Namjera je podizanje svijesti o izazovima s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom
tijekom ovog kriznog razdoblja. Na osobe s invaliditetom pojačano djeluju zdravstvene,
socijalne i ekonomske posljedice globalne pandemije COVID – 19. Ova tema naglašava
važnost jačanja zajedničkih napora za univerzalni pristup osnovnim uslugama,
uključujući neposrednu zdravstvenu i socijalnu zaštitu, obrazovanje, digitalnu
infrastrukturu, dostupne informacije, zapošljavanje i druge socio-kulturne mogućnosti.
Osobe s invaliditetom ne smiju zaostajati u ovim kriznim vremenima.
Ova pandemija uzrokovala je dodatnu izoliranost, prekid socijalnih kontakata i veza
osoba s invaliditetom, poremećena je dosadašnja rutina svakodnevnog življenja,
smanjena je kvaliteta usluge koja se pruža osobama s invaliditetom. O problemu mentalnog zdravlja govori se općenito, za „zdravu“ populaciju a svjesni smo koliko je to potencirano i izraženo kod osoba s invaliditetom.
Osim što su osobe s invaliditetom inače prinuđene na zatvorenost u svoja četiri zida,
dodatno je to potencirano smanjenjem usluge i osobnih kontakata. Najednom postajemo
najizloženija skupina društva i postavlja se pitanje i nastavka dosadašnjih socijalnih
kontakata koje smo imali. Da ne govorimo o problemu nastavka pružanja zdravstvenih
usluga, pregleda, rehabilitacija. Zatvaramo se još više u sebe, u svoje probleme, u svoje
misli.
Posebno je veliki izazov u normalnom funkcioniranju udruga osoba s invaliditetom
gledajući s pozicije provođenja ugovorenih projekata. Rad u timovima, ograničavanje
posjeta članova u sjedište Udruge, nabava potrebnih zaštitnih sredstava i opreme,
čuvanje zdravlja. Uza sve to još i problem neplaćanja utrošenih sredstava od strane
naših ugovornih tijela.
Pred svih nas stavljeni su novi izazovi. Vjerujem da smo se u stanju nositi s istima jer
ipak mi smo osobe s invaliditetom. Imamo onu unutarnju snagu koja nas tjera da se i
dalje borimo, da pokažemo i dokažemo da mi to možemo, da smo jaki.
Na kraju sjetimo se Krleže i Balade Petrice Kerempuha
“Nigdar ni tak bilo
da ni nekak bilo,
pak ni vezda nebu
da nam nekak nebu.”
DRUŠTVO OSOBA S TJELESNIM INVALIDITETOM MEĐIMURSKE ŽUPANIJE
Predsjednica:
Miljenka Radović, mag.iur.