U znak sjećanja na 22. lipnja 1941. kad je u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred ovaj je dan proglašen Danom antifašističke borbe i državnim praznikom u Republici Hrvatskoj
Toga je jutra nacistička Njemačka napala Sovjetski Savez , a skupina sisačkih antifašista
predvođena Vladom Janićem Capom osnovala je prvu organiziranu oružanu anti hitlerovsku vojnu
postrojbu u tadašnjoj okupiranoj Europi. Činili su je antifašisti, ljevičari i pripadnici Komunističke
partije Hrvatske u Sisku.
Fašistička pošast
Okupili su se u šumi Brezovica i tu osnovali Prvi sisački partizanski odred u kojem je bilo 77 boraca. Bio je to početak organizirane narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj, u kojoj je do oslobođenja 1945. godine aktivno sudjelovalo više od 500.000 hrvatskih građana. Samo u postrojbama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije borilo se gotovo 230.000 boraca iz Hrvatske , a na teritoriju današnje Republike Hrvatske stvorene su 52 brigade, 17 divizija i pet od ukupno 11 korpusa NOV-e.
Hrvatski su se građani suprotstavili fašističkoj pošasti koju su činile njemačke, talijanske i mađarske okupacijske postrojbe. One su ušle u Hrvatsku u travnju 1941. godine napadom na Kraljevinu Jugoslaviju. Nakon njezina poraza i raspada uspostavljena je ustaška marionetska Nezavisna Država Hrvatska koja je bila bez ikakvih atributa nezavisne i slobodne države.
Njemačko okupacijsko područje
Međimurje su već 6. travnja napustile jedinice starojugoslavenske vojske, a organizirani ustaški
nastrojeni petokolonaši dan kasnije dočekali su ulazak njemačke vojske u Čakovec i Međimurje. Kako
je Međimurje proglašeno njemačkim okupacijskim područjem koje će biti dodijeljeno budućoj hrvatskoj
državi 8. travnja uspostavljen je u Čakovcu Ustaški stožer koji je pokušao preuzeti vlast. Nakon sukoba
s mađarskom petom kolonom u Međimurju Mađarska je vojska ušla u Međimurje 16. travnja 1941., a
ustaše su pobjegli u Varaždin. Obećali su da će ako treba i silom priključiti Međimurje Hrvatskoj.
Nakon mlitavih i bezuspješnih diplomatskih pokušaja od svega su odustali, odnosno mađarska je strana
jednostavno prekinula razgovore.
U sljedećim tjednima mađarska okupacijska vojska vođena savjetima mađarona okupljenih u tzv.
“Vijeću dvadesetorice” protjerala je na teritorij NDH sve one za koje je sumnjala da bi se na bilo koji
način mogli omesti njihove planove, odnosno u nekakvoj vrsti referenduma izjasniti se protiv pripadnosti Međimurja Mađarskoj. Okupacija je 9. srpnja 1941. zamijenjena vojnom upravom, a dva mjeseca kasnije uvedena je civilna uprava. U prosincu 1941. “Zakonom o Južnim krajevima”
izglasanom u mađarskom parlamentu Međimurje je jednostrano pripojeno Mađarskoj. Ponovo je
krenula žestoka mađarizacija Međimuraca. Mađarski jezik postao je službeni. Naselja su dobila
mađarska imena, a povijesno pamćenje nastojalo se uskladiti s mađarskom nacionalističkom
ideologijom.
Međimurska mladost je unovačena u mađarsku vojsku i poslana na istočno bojište. Veliki broj
njih nikada se nije vratio kući. Isto tako sve više Međimuraca odlazi preko Drave u partizane Na
Kalniku je 1943. formirana Međimurska četa Kalničkog partizanskog odreda koja je započela s
akcijama u Međimurju, što je opet prouzročilo oštre i nemilosrdne protumjere mađarskih vlasti. One su
pojačane kada su Nijemci okupirali Mađarsku 1944., smijenili Hortyja i na vlast doveli fašističku
Stranku strelastih križeva – njilaše.
Čakovečki Stari grad Zrinskih pretvoren je u koncentracijski logor
Židovska zajednica je gotovo u cijelosti uništena deportacijama u nacističke logore u travnju i svibnju
1944. godine. Iako je rat završen i u Hrvatskoj kapitulacijom nacističke Njemačke u svibnju 1945.
godine, Međimurje je zahvaljujući ratnoj strategiji, oslobođeno mjesec dana ranije, u travnju. Naime, 2.
travnja 1945. godine bugarske, sovjetske i jedinice Kalničkog partizanskog odreda Hrvatske ušle u
Međimurje. Čakovec je oslobođen 6. travnja, a borbe su okončane 12. travnja na području Štrigove.
Žrtve koje su Međimurci podnije u II. svjetskom ratu bile su strašne. U brojnim nacističkim i
fašističkim zatvorima i koncentracijskim logorima bilo je 1.839 Međimurki i Međimuraca. U logorima,
od bombardiranja ili na druge načine ubijeno je 848 osoba. U partizanskim postrojbama poginulo je 329
boraca. Uništena je gotovo cijela međimurska židovska zajednica. U logorima svoj su život završili i
mnogi međimurski Romi. Procjene govore o oko 3.500 međimurskih mladića koji su se mobilizirani
borili u sastavu mađarske vojske. Mnogi su poginuli ili bili teško ranjeni.
AVNOJ-evska granica
Hrvatski narodnooslobodilački antifašistički pokret svojom je borbom i političkim i diplomatskim odlukama vratio Međimurje matici domovini Hrvatskoj. U antifašističkoj borbi stvorena je Republika Hrvatska u AVNOJ-evskim granicama iz kojih je proizašla Republika Hrvatska kao suverena demokratska država i članica Europske unije od 2013. godine.
Udruga antifašističkih boraca i antifašista
Međimurske županije
