Javnost ju je najviše primijetila kada se borila da poznati čokoladni namaz kvalitetom bude jednak u Hrvatskoj kao što je slučaj u ostatku Europe. Biljana Borzan, političarka i zastupnica u Europskom parlamentu u TOPCASTU TOP RADIJA voditelju Kruni Belku govorila je o svome angažmanu u Europskom parlamentu, osvrnula se na postignut dogovor Europskog parlamenta, Komisije i Vijeća o univerzalnom punjaču za elektroničke uređaje. Također, dotaknula se eurozastupnica i novog europskog zakona kojim će se zabraniti prodaja uređaja koji imaju ugrađene kvarove te uvesti jedinstvena oznaka trajnosti proizvoda u Europi.
Biljana Borzan u Europskom parlamentu je već 10 godina.
„Formalno, ovo mi je treći mandat u Parlamentu. Prvi je bio kratki mandat. U Europsku uniju smo ušli 2013. godine, 2014. godine su već bili izbori (…). Tada sam bila, s obzirom na to da sam po struci liječnica, članica Odbora za zaštitu okoliša i javno zdravlje i sigurnost hrane. Tada je Neven Mimica bio naš povjerenik u Europskoj komisiji i na tom Odboru je bio gost. Povremeno povjerenici dolaze na sučeljavanje, odnosno zastupnici postavljaju pitanja iz resora tog povjerenika. Ja sam njemu postavila pitanje o različitoj kvaliteti proizvoda, odnosno plasman robe slabije kvalitete na naše tržište u odnosu na zapadno tržište, a svi smo na jedinstvenom tržištu. Primijetila sam da je ta moja objava na društvenim mrežama višestruko više bila komentirana, izazvala je strašan interes. U sljedećem mandatu (…) sam uz ovaj moj Odbor gdje sam išla prema svojoj struci, uzela i Odbor za jedinstveno tržište i zaštitu potrošača jer sam vidjela da to ljude zanima i obzirom da mislim da sam po prirodi dosta praktična osoba, činilo mi se da bih se tu mogla dobro snaći.“
Borzan se u Europskom parlementu izborila za to da poznati čokoladni namaz bude jednake kvalitete u Hrvatskoj kao u ostatku Europske unije. Poštuje li se taj zakon i možemo li biti sigurni da imamo istu kvalitetu proizvoda i tko to kontrolira, rekla je:
„Na snazi je. Trebalo bi biti. To je po zakonu tako sada regulirano. Moram reći da su se neki proizvođači hrane prilagodili i prije nego je zakon stupio na snagu shvativši da je to sada tako i što prije se prilagode, njima lakše. Čak mislim da je proizvođač tog čokoladnog namaza krenuo ranije s tom praksom nego što je to bilo nužno. Sada je zapravo na inspekcijama da utvrde poštuje li se zakon u sto posto slučajeva. U principu industrija, kada zakon krene u primjenu to poštuje, malo tko će se baš usuditi jer oni ovise o volji potrošača i izuzetno im je važan svaki aspekt tog marketinškog dijela tako da danas često proizvođači jako, kada je hrana u pitanju, ne samo da se brinu kako će njihov proizvod biti, hoće li biti popularan zato što je ukusan većini potrošača nego vole slati poruku i da društveno odgovorno posluju, da brinu o ljudskom zdravlju pa smanjuju količine soli, masnoće, šećera u svojim, ako rade, gotovim pripravcima i slično.“
Istaknula je Borzan da nijednom proizvođaču sigurno ne odgovara situacija da inspekcija izađe i da kaže da nisu ispoštovali zakon:
„Jer zapravo ta tema je izuzetno emotivna za građane zato što se nitko ne želi osjećati građanom drugog reda. Proizvođači to jako dobro znaju i svjesni su da bi ih potrošači bili skloni kazniti da se recimo sazna, nakon inspekcijskog nadzora, da je proizvođač unatoč tomu što je zakon tražio od njega da se prilagodi i da jednaku kvalitetu proizvoda i dalje potrošača tretirao kao građanina drugog reda i rekao: ‘Ma za tebe je dovoljno i ovo lošije!“
Pregovarači Europskog parlamenta, Komisije i Vijeća postigli su dogovor o univerzalnom punjaču za elektroničke uređaje, a koji će smanjiti količinu otpada i uštedjeti novac.
„2024. godine počinje primjena zakona. Znam da su ljudi nekad i malo nestrpljivi i da im se čini da odluke koje mi donosimo u Europskoj uniji, da sve skupa to traje malo predugo i sl.. Međutim, to stvara jednu stabilnu klimu. Recimo, kod nas odlučite biti poduzetnik i u tom dijelu za koji vi želite biti poduzetnik su pravila takva i takva. Dođe do nekakvog drugačijeg razmišljanja, promijeni se vlast ili se čak i ne promijeni i ostanu isti, ali iz nekog razloga smatraju da trebaju nešto mijenjati. S tubokom promijene pravila, Vlada u četvrtak donese zakon, Sabor sljedeći tjedan to provuče kroz svoje procedure i nakon nekoliko dana objavom u Narodnim novinama imate potpuno nova pravila. Poduzetnici se jednostavno ne uspijevaju prilagoditi takvim naglim promjenama. Mi zbog toga, koji god zakon donosimo, dajemo određeni prijelazni period (…). Naprosto se daje vremena svima koje se zakon tiče da se pripreme. (…) Treba naći ravnotežu da se stignu prilagoditi oni kojih se zakon tiče. (…) Ja sam prvi puta o punjaču govorila prije deset godina. Tada je Europska komisija rekla neka se proizvođači dogovore između sebe koji će punjač biti standardni. To je bilo iluzorno jer je svaka firma vukla na svoju stranu jer je svaka htjela da njegov bude standard..“, rekla je Borzan i nastavila:
„Prolazila je godina za godinom, onda je Komisija rekla ‘e sada je dosta’ i ‘sad dajemo struci da da svoje mišljenje’. Onda su se inženjeri uključili, odlučili da je to taj c punjač.(…) Neki su govorili da će to smanjiti inovacije, međutim, ja smatram da ovo kako sad živimo..na smetlištima Europske unije se godišnje nađe 51 tisuća tona punjača. „
Eurozastupnica je nedavno u Zagrebu predstavila novi europski zakon kojim će se zabraniti prodaja uređaja koji imaju ugrađene kvarove te uvesti jedinstvena oznaka trajnosti proizvoda u Europi.
„Kad sam radila na zakonu vezanom za različitu kvalitetu proizvoda, to je bilo relativno jednostavno jer recimo možete kupiti čokoladu, hrenovke i što god vas zanima u tržištu Njemačke, Hrvatske, zatim odete u laboratorij, napravi se analiza i to je to. Međutim, ne možete, a čak ni nekakav stručnjak, inženjer, ne može otvoriti nekakav aparat i reći – ovaj dio je tu stavljen da bi pokvario uređaj ranije. Međutim, neke stvari možete i posredno zaključiti. Moji roditelji, kada se rodila moja sestra, su kupili perilicu rublja. Moja mama ju je morala baciti nakon sigurno 35 godina i to ne zato što se pokvarila, nego je bio programator na kojemu su se brojevi potpuno s vremenom izlizali i više nije znala na kojem programu pere. Danas je to nemoguće. Tehnologija je znatno uznapredovala, a istraživanja vrlo jasno pokazuju da se većina uređaja kvare nakon druge godine kada istekne obvezno jamstvo.(…)
Borzan je istaknula kako nije zagovornica teorija zavjere, kako misli da one vrlo negativno utječu na društvu, međutim sve ovo navodi na zaključak kako to da baš kada jamstvo istječe se uređaji toliko kvare te je nastavila:
„Pod dva, kako to da je tehnologija toliko uznapredovala, a uređaji su toliko nekvalitetniji?“
Istraživanja su pokazala, istaknula je zastupnica, da su građani voljni platiti malo više, ako im se jamči da će uređaj dulje trajati.
„Ljudima je zlo od popravaka jer su često rezervni dijelovi toliko skupi da se ne isplati, servisa u Zagrebu i većim gradovima u Hrvatskoj nema za sve, a da ne govorim o manjim sredinama. Situacija je vrlo loša, građani troše jako puno novaca na uređaje, baca se u okoliš glomazni otpad kojemu trebaju stotine godina da se razgradi. Pod tri, u ovoj krizi nije zanemarivo, smatra se da se ovim načinom – kupi, koristi, baci stvara jedno radno mjesto, a popravcima i prenamjenama gotovo 300 novih radnih mjesta.“
