Kako spriječiti prekomjernu tjelesnu masu kod djece prije nego što preraste u ozbiljan zdravstveni problem?
Upravo tim pitanjem bavi se kampanja dječje Poliklinike Salvea „Ljubav je poljubac, ne hrana“, koja kroz informiranje, edukaciju i osnaživanje roditelja želi osvijestiti važnost ranih koraka u borbi protiv debljine. U sklopu kampanje, pokrenut je i podcast, a u jednoj od epizoda, pod vodstvom dr. med. Natka Becka, okupili su se stručnjaci koji su podijelili svoja iskustva iz područja medicine, psihologije i nutricionizma – prof. dr. sc. Aida Salihagić Kadić, Petra Orehovec diplomirana psihologinja i prof.dr. sc. Darija Vranešić Bender. Njihova razmjena iskustava i znanja donijela je niz konkretnih savjeta, ali i zabrinjavajućih uvida o tome kako i kada pretilost zapravo počinje.
Sve počinje još prije trudnoće
„Prevencija debljine zapravo počinje prije začeća“, ističe prof. dr. sc. Aida Salihagić Kadić. „Ulazak žene u trudnoću s normalnom tjelesnom masom, izbjegavanje pušenja i briga o mentalnom zdravlju su ključni faktori.“ Tijekom trudnoće, važno je voditi računa o zdravom porastu tjelesne mase, ali i o hormonskoj ravnoteži i razini stresa, koji – pokazala su brojna istraživanja – ostavljaju trag na dijete već u maternici.
Tu dolazimo do pojma „intrauterino programiranje“, kojim se opisuje kako uvjeti u trudnoći „podešavaju“ djetetov metabolizam, apetit i odgovor na stres. Ako majka tijekom trudnoće prolazi kroz visoke razine stresa, ili razvije gestacijski dijabetes, djetetova osjetljivost na razvoj pretilosti kasnije u životu značajno raste.
No dobra je vijest da postoji jednostavan protuotrov – ljubav i kontakt.
„Najbolji lijek za prenatalni stres je ljubav – fizička i emocionalna“ kaže Salihagić Kadić. „A to znači prije svega, nakon rođenja bliskost s djetetom, dodir, maženje, povezivanje, rana emocionalna sigurnost – sve to ima sposobnost smanjiti štetne učinke stresa i utječe na djetetov neuroendokrini sustav“.
Hrana nije zamjena za ljubav
Nakon rođenja, uloga roditelja u oblikovanju odnosa djeteta prema hrani postaje još važnija. Tu se često, kako ističe psihologinja Petra Orehovec, događa ključna greška: hrana počinje služiti kao sredstvo utjehe, nagrade, pa čak i emocionalne ucjene.
„Većina nas odraslih pamti rečenice poput: ‘Ako pojedeš sve, dobit ćeš….’ No to stvara opasnu poveznicu između hrane i ljubavi, odobravanja, pa i osjećaja vrijednosti“, objašnjava Orehovec. Djeca vrlo rano razvijaju emocionalnu povezanost s hranom. Nije rijetkost da u predškolskoj dobi već osjećaju krivnju zbog izgleda svog tijela. „Djeca s prekomjernom težinom često su meta zadirkivanja, osjećaju sram, pa čak i odbacivanje – i to ne samo od vršnjaka, već i od odraslih“.
Obiteljski obrasci hrane – naslijeđe koje treba preispitati
Nutricionistica Darija Vranešić Bender naglašava da mnogi problemi nastaju upravo zbog nesvjesnog ponavljanja obrazaca iz prošlih generacija.
„Mi smo zapravo odrasli uz poruke: ‘Ne ustaješ od stola dok ne pojedeš sve.’ Ali to je učenje ignoriranja vlastitih signala gladi i sitosti“. U današnje vrijeme, kada djeca više sjede nego se kreću, a kalorijska gustoća hrane je ogromna, takav pristup postaje neodrživ – pa i štetan. Ključ je, kaže, u organizaciji i planiranju. „Roditelji često znaju što znači zdrava prehrana, ali ne uspijevaju je provesti jer nedostaje struktura. Planiranje obroka za barem dan unaprijed, uključivanje cijele obitelji kroz što više zajedničkih obroka – to su alati prevencije“, ističe Vranešić Bender.
Adolescencija – kada problemi postaju složeniji
Ako se obrasci ne prepoznaju i ne mijenjaju na vrijeme, djetetova težina – i psihološki teret koji s njom dolazi – raste. A adolescencija donosi svoje oluje: promjene tijela, identiteta, odnosa s vršnjacima. U tom kontekstu, višak kilograma više nije samo zdravstveni, već i emotivni, socijalni i mentalni izazov.
„Važno je ne čekati. Neće dijete samo ‘izrasti’ iz problema; što ranije potražimo pomoć, veća je šansa da spriječimo razvoj dubljih poremećaja – ne samo pretilosti, već i niskog samopouzdanja, depresije i poremećaja prehrane“, upozorava psihologinja Petra Orehovec.
Što roditelji mogu učiniti – danas
- Počnite prije trudnoće – briga o zdravlju roditelja prije i tijekom trudnoće temelj je zdravlja djeteta.
- Ne koristite hranu kao nagradu ili kaznu – to djecu uči pogrešnom emocionalnom odnosu s hranom.
- Planirajte prehranu obitelji – zajednički obroci i planiranje smanjuju šanse za nezdrave izbore.
- Učite dijete da prepozna glad i sitost – poštujte te signale, ne prisiljavajte ga da “dovrši tanjur”.
- Gradite emocionalnu sigurnost – djeca koja se osjećaju voljeno manje traže utjehu u hrani.
- Potražite pomoć na vrijeme – debljina ne prolazi sama. Uključite stručnjake bez srama.
Prevencija počinje ljubavlju
Prevencija debljine ne znači oduzimanje, zabranu ili kaznu – već strukturu, znanje i podršku. To nije borba protiv hrane, već borba za biranje zdravih opcija i ispunjen odnos prema sebi i vlastitom tijelu. Kampanja „Ljubav je poljubac, ne hrana“ upravo takvu poruku želi poručiti roditeljima: djeca rastu na ljubavi, a hrana treba biti odgovor na fiziološku potrebu – ne na emocionalnu prazninu.
Pridružite se stručnjacima, podržite kampanju, a cijelu epizodu podcasta pogledajte na YouTube kanalu Poliklinike Salvea.
Jelena Šupe
