Zbog točnog informiranja javnosti objavljujemo tekst demantija koji su odvjetnici sastavili i dostavili Telegramu, koji je iz formalnih razloga uskratio objavu

Na portalu Telegram.hr dana 17.2.2021. objavljen je članak Ozrena Kanceljaka pod naslovom „Zašto je potpredsjednik Google Newsa nervozan oko prijedloga novog hrvatskog Zakona o autorskim pravima“.

U nastavku objavljujemo tekst demantija poslan Telegramu koji redakcija Telegrama ne želi objaviti.

Ne upuštajući se u autorova razmatranja o Googleu, Francuzima, Australcima i inima, ovim jasno i nedvosmisleno opovrgavamo točnost i istinitost navoda o situaciji na domaćoj glazbeno-diskografskoj sceni.

U Saboru je bilo previđena rasprava o nacrtu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Autor teksta pogrešno piše da se rasprava “..vodila po pitanju popravljanja prijedloga Zakona …”. Nažalost, takva rasprava nije provedena, već se putem pogrešno, netočno i neistinama instruiranih izlagatelja svela isključivo na lamentacije o odnosu glazbenika i diskografa.

Tako se bome ne “popravlja”  prijedlog ma kojeg zakona.

Vapeći za prikupljanjem naknada putem organizacije za kolektivnu zaštitu, namjerno ili ne, autor propušta jasno reći da se naknade i danas prikupljaju putem organizacija za kolektivnu zaštitu, što je i predviđeno u Nacrtu. Dapače, Nacrtom je predviđeno da glazbenici mogu prema vlastitom izboru, svoje naknade ostvarivati upravo onako kako im najviše odgovara.

Navodi u tekstu poput:

… zakonodavci širom svijeta nastoje regulirati te odnose u kojima bi kreatori sadržaja nakon godina pljački, trebali dobiti ”pravičnu”naknadu …, ili
… proizvođači medijskih sadržaja do sada nisu dobivali ništa, baš kao ni glazbenici izvođači, nakon što su diskografi prikupili novac isplaćen od streaming servisa
… sporazumom je utvrđeno: Google je dosad pljačkao sadržaj medijskih operacija

netočni su i neistiniti, naročito u kontekstu glazbenika i diskografa. I Zakonom i ovim Nacrtom je za sve na koje se zakon odnosi i primjenjuje uređena – pravična naknada (čl. 53. Zakona, čl. 60. Nacrta).

Nuzgredno, u dugogodišnjem radu nismo nikada vidjeli da je ma kojim sporazumom utvrđena pljačka, a i sam zdrav razum govori o apsurdnosti gore navedene tvrdnje autora Kanceljaka.

Nadalje navodi:

… dugo se sati raspravljalo o poziciji glazbenih izvođača, jer prema prvom prijedlogu Zakona, njih se, … zaboravilo.
… Hrvatski autori su … lani prvi puta dobili i svoja autorska sredstva ostvarena na tim streaming platformama. Ali, hrvatski izvođači nisu …;

s jedne strane su netočni, jer nitko nije “zaboravljen”, budući da i Zakon i Nacrt nedvosmisleno određuju tko su autori, tko su nositelji sporednih prava i propisuju da se Zakon jednako primjenjuje na sve. Dok su s druge strane kao i autorima, tako i glazbenicima izvođačima isplaćuju se naknade upravo kako su i ugovorene.

Propušta autor teksta navesti da se izlaganja zastupnika svode na ukazivanje potrebe da se naknade za izvođače ubiru isključivo putem HUZIP-a, i protive da se ta prava ostvaruju putem diskografa koji već imaju uređene ugovorne odnose s glazbenicima.

Referirajući se između ostaloga na Nacrt Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima znakovito i očigledno sa suprotnom namjerom od efekta kojeg je izazvao citira dio saborske rasprave unutar koje su pojedini saborski zastupnici decidirano tvrdili da izvođači ne dobivaju odgovarajuću naknadu.

Pitanje je zašto HUZIP želi da samo preko njega ide „zaštita“ i distribucija prikupljenog novca, jer tko ima monopol ima i kasu. Praksa pokazuje da interesna manjina čini sve da izmanipulira određenu većinu glazbenika zbog ostvarivanja različitih vrsta interesa. Možemo govoriti čak i o sekti pojedinaca koja ima moć i utjecaj tko će biti u medijima, kako će se obaviti raspodjela prikupljenog novca od radija i televizije. Ukratko HUZIP pokušava spriječiti da glazbenici imaju mogućnost izbora i o svemu žele odlučivati oni, a ne kreativni individualac koji će sam procijeniti kome i kada će pokloniti vjeru i s kim će potpisati ugovor, a tu mogućnost upravo ostavlja ovaj prijedlog Zakona.

Namjerno autor prešućuje zakonsku mogućnost izbora koja je glazbenicima ostavljena na volju. Također prešućuje da je takvo rješenje dio europske zakonodavne prakse koja normalno funkcionira ne samo u EU, već i u demokratskom svijetu.

Molimo Vas da ovo podijelite s kolegama izvođačima kako ne bi izgubili svoja prava i bili izmanipulirani!