Krešimir Uroda vratio se u Pirovac, oživio maslinik i danas je njegovo ulje među najboljim u svijetu
Krešimir Uroda, nakon 30 godina provedenih u Čakovcu, 2018. godine vratio se u rodni Pirovac gdje je preuzeo brigu za maslinik koji je 2010. na djedovini posadio pokojni otac Ante.
U kratkom periodu za svoje ulje osvojio je nekoliko priznanja, uključujući i zlatne medalje na prestižnom natjecanju u New Yorku, a povratak u Dalmaciju nije požalio. Dapače. Ovom po struci informatičaru, zaposlenom u Elektri, maslinik je drugi posao, ali i velika ljubav kojoj je sto posto posvećen.
– Otac je 2010. godine, iz nekog dišpeta, u dotad zapuštenom masliniku, posadio 370 maslina. 2005. se vratio živjeti ovdje i onda mi je prije pet godina dao ultimatum: ‘Ili ćeš se vratiti ili prodajem maslinik’. Oduvijek sam se htio vratiti, srce me vuklo ovdje, i to nije bila teška odluka. Posao sam preuzeo u proljeće 2018. godine, otac je nekoliko mjeseci kasnije preminuo, a te iste godine na smotri maslinovog ulja u Vodicama, s tom ćaćinom berbom, osvojio sam prvu zlatnu medalju. Uspjeh smo ponovili i 2020. godine, dok smo 2021. i 2023. osvojili zlato u New Yorku. To je veliko priznanje i pobjeda jer tamo se ocjenjuju najkvalitetnija ulja iz cijelog svijeta. Ipak, moram naglasiti, da zlatne medalje iz Vodica imaju posebnu važnost jer velika je stvar kad vas prepoznaju doma – priča nam 41-godišnji Krešimir.
Njegovo ulje prepoznali su i u Međimurju, kao i van granica Lijepe Naše, a sa svojim uljem ulazi i u restorane i hotele. Masovnost mu nije prioritet jer i ne proizvode velike količine.
– Mi smo na oko 500, 600 litara ulja godišnje, ove godine nadamo se prvoj tisućici. Osim ovog maslinika u kojem su stabla oblice, lastovke i leccine, obrađujemo i dva obližnja stoljetna maslinika koja daju puno više plodova. Ovo nije posao za jednu osobu, a najveću pomoć imam od zaručnice Đurđice, obitelji i prijatelja. Ona mi je desna ruka, a kad je berba, svi se skupe. Odluku o povratku u Dalmaciju nisam požalio, a čak mi je i sin, koji je ostao u Čakovcu s majkom, kazao da je ovo najbolja odluka koju sam donio u životu. Otac je ljubav prema maslinama prenio na mene, a nadam se da ću i ja na svojeg sina. Roko je sad srednjoškolac, ali plan mu je doći studirati u Dalmaciju i jednog dana, ako bude to želio, preuzet će ovaj posao – priča nam.
Na pitanje može li se živjeti samo od maslina, kaže da može, ali kad se dođe na razinu od oko tri tisuće ulja godišnje.
– Kao što sam i kazao sinu, ovo je dodatan posao uz stalni, a jednog dana tko zna. Ima ovdje puno rizika, vremenske nepogode, požari, bolesti, ali tko radi, može i nešto postići. Zahvalan sam i na pomoći koju smo dobili od ŠKŽ, kao i Općine Pirovac, a nedavno smo dobili i sredstva na natječaju LAG More na koji smo aplicirali za maslinik na brdu Makirina. Riječ je o starom masliniku od osam kaskada koji je dida svojim rukama sredio. Ako Bog da, najesen kreću radovi, a u jednoj fazi plan je i otvoriti kušaonicu – otkriva nam Krešimir.
Desna ruka mu je zaručnica Đurđica Reljić koja za sebe kaže da je ‘dijete zgrade, asfalta i štikli’, ali u masliniku se snašla odlično. I više nego odlično jer neke stvari radi bolje i pedantnije od njega, kazat će Krešimir.
– Uvijek mislim, kad nešto realizira, da će stati, ali on ide samo dalje s planovima. Tako je bilo i s kućom za odmor koja je prvotno bila namijenjena nama kad dođemo u berbu, ali prepoznao je potencijal i eto okušali smo se i u robinzonskom turizmu. Ima tu puno posla, istina, ali meni je gušt. Kazala mi je prijateljica da je vrijeme da nađem neki hobi i da maslinik nije hobi, već posao. Ali ako nešto radiš s guštom i iz ljubavi, meni je to hobi. Ispušni ventil -kaže nam Đurđica.
Ista stvar je i kod Krešimira koji svaki slobodni trenutak, uključujući i godišnji, provede ovdje. A kad nije tu fizički, onda je znao i gledati maslinik preko web kamere.
– Bila je tu web kamera i on bi, umjesto da gleda neki film, gledao je li pala kiša i kako su masline. Kad se kamera pokvarila, bilo je idemo u maslinik vidjeti stanje – smije se Đurđica.
Ljubav prema poslu rezultirala je velikim uspjehom, danas imaju jedno od najboljih ulja u svijetu, a lani su maslinik posjetili i učenici Međunarodne škole iz Zagreba.
– Danas svako bolje ulje ima naziv ‘extra djevičansko’ i pod tim se prodaje svašta. Kako je naše ulje ‘extra, extra’, zajedno s Tomislavom Duvnjakom iz vodičke uljare sv. Ivan i Domagojem Živkovićem osnovali smo Udrugu ‘Ultra Extra’ i svatko tko želi biti član, kvalitetu ulja mora dokazati analizom. Posebno mi je drago i što su nas lani posjetili učenici iz Zagreba koji su sudjelovali u cijelom procesu ‘od stabla do stola’. Brali su masline, posjetili uljaru, dobili su i ulje, a kazao sam im ako ulje i ove godine pobijedi u New Yorku, da je to i njihova zasluga. Lijepo je kad možemo djeci pružiti ovako iskustvo, posebno onoj koja se s tim dosad nisu susretala – kaže nam Krešimir za kraj.
Izvor: ŠibenikIN
