Poduzetnica Bernarda Cecelja za svoj dosadašnji rad nagrađena je brojnim priznanjima i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Ponajviše za kvalitetu i inovacije kreveta i madraca koje proizvodi njezina tvrtka Bernarda, a višestruko je proglašavana i najboljom poduzetnicom u zemlji. Bogato iskustvo zasigurno joj je pomoglo i u posljednjoj krizi uzrokovanoj koronavirusom, kada je zbog zatvaranja posao gotovo stao. Kriza je usporila i njezin posljednji projekt, gradnju hotela u Varaždinskim Toplicama, investiciju tešku oko 50 milijuna kuna, a koji bi se trebao otvoriti na proljeće. U razgovoru za Privredni Cecelja, između ostaloga, govori o tome zašto se odlučila poslovanje proširiti na turistički sektor te o planovima glavnog biznisa – proizvodnji madraca i kreveta.
Svojim krevetima i madracima opremate hotele poznatih svjetskih lanaca kao što su Astron, Kempinsky, Sheraton, Intercontinental, Hilton, Mariott, Radison. S obzirom na to da je koronakriza zaustavila većinu investicija u turizmu, kako se to odrazilo na poslovanje tvrtke Bernarda?
Izvozili smo više od 70 posto i jako mnogo radili s Europom, a kako je naš glavni biznis opremanje objekata, kriza se odrazila i na nas. Pale su nam i narudžbe i proizvodnja, čak i u Hrvatskoj, gdje također opremamo objekte. Bilo je zaista teško, ali uspjeli smo se održati i idemo dalje.
Stvari se pomalo vraćaju u normalu, osjeća li se oporavak u poslovanju tvrtke Bernarda?
Još tijekom ljeta nismo znali što će se dogoditi; to nam je bilo još prilično teško razdoblje. Međutim, upravo sada kada se zbrajaju rezultati, ne samo kod nas već i općenito u Europi, na kraju godine vidjeli smo da dosta dobro idemo naprijed. Nećemo doseći poslovanje iz 2019. i 2018., ali barem smo došli na 80 posto izvoza iz prijašnjih godina.
Jedna su od posljedica pandemije koronavirusa i potresi u lancima nabave. Jeste li u tom segmentu osjetili probleme?
Što se tiče repromaterijala, cijene su počele divljati, ali mi smo uspjeli sav repromaterijal dobiti na vrijeme. Nekim tvrtkama morali smo plaćati avansno kako bismo mogli dobiti robu na vrijeme. Jednako tako, morali smo podići neke svoje cijene, s obzirom na kompletno povećanje cijena repromaterijala. Kada smo osjetili da ide povećanje cijene nekog repromaterijala, naručili smo dva-tri kamiona više i uspjeli sve zajedno nekako uravnotežiti. Nismo imali problema s nabavom jer smo u tvrtki uvijek imali nekih zaliha. Sada imamo dosta posla, čak nam nedostaje radna snaga, ali snalazimo se i iz drugih svojih sektora preusmjeravamo ljude kako bismo na vrijeme mogli proizvode isporučiti kupcima. U isporuci nikad nismo zakasnili ni dana.
Foto: Bernarda
Hrvatski proizvodi daleko bolji od no-name uvoza
Kvalitetu vaših proizvoda potvrđuju brojne međunarodne i domaće nagrade. Uz to, klasični i medicinski madrac te zdravi madrac Salus nositelji su znaka Hrvatska kvaliteta koji dodjeljuje Hrvatska gospodarska komora. Koliko vam taj znak pomaže u prepoznatljivosti kod potrošača?
Sigurno da nam znak pomaže i kod izvoza i na domaćem tržištu; naše su proizvode prepoznali kao kvalitetne i svi znaju da dolaze iz Hrvatske. Dugi niz godina nosimo znak Hrvatska kvaliteta upravo za proizvodnju ‘normalne’ robe, ali i za medicinski dio koji imamo, tako da nam to mnogo znači. I općenito, svi mi – naši zaposlenici, naši suradnici i ja osobno na svim razinama promoviramo hrvatsku kvalitetu. Što se tiče naše branše, nikada neću reći ništa protiv konkurencije, ali protiv uvoza hoću. Svjesna sam da su neki domaći proizvodi i slabije kvalitete, kao što ima i onih jako dobre kvalitete, ali uvijek mislim da su hrvatski proizvodi daleko bolji od neke no-name tvrtke iz uvoza.
U posljednje vrijeme u Hrvatskoj se gotovo svi sektori suočavaju s nedostatkom radne snage. Što mislite, kako će se taj problem odraziti na domaće gospodarstvo?
Bit će to veliki problem. Mnogi su sada usmjerni na digitalizaciju i IT sektor, ali za neke stvari u proizvodnji uvijek morate imati ljude, ljudi moraju odraditi taj posao, pa i kod nas u tvrtki. Nedostaje nam deficitarnoga kadra kao što su stolari i tapetari; te poslove ne može odraditi robot jer je svaka dimenzija drukčija, materijal se drukčije obrađuje… Ljudska ruka je zaista potrebna. Mladi ljudi ne žele se danas školovati za takva zanimanja – već tu imamo problem jer mladi nemaju interesa. I u drugim će branšama u kojima poslujemo, turizmu i ugostiteljstvu, biti problema. Jednostavno se moramo boriti, ne samo plaćama već i uvjetima rada, trebamo mladima prezentirati da nije sve tako crno kako je nekada bilo kada je u pitanju teški fizički rad, jer danas ima mnogo strojeva i pomagala. Uz to, otvorene su granice, ljudi idu za boljim životom, ali, rekla bih da vani, s obzirom na to da sam mnogo godina i sama bila gastarbajter, nije tako sjajno kako ljudi zamišljaju. Mislim i da kod nas život može biti lijep, može se lijepo raditi i zaraditi, u normalno vrijeme.
Poslovanje tvrtke Bernarda u velikoj mjeri oslanja se na turizam, velike količine proizvedenoga odlaze na opremanje hotela, a sada ste i sami odlučili ući u taj sektor: u Varaždinskim Toplicama gradite hotel.
Rođena sam Topličanka i nekako me je zbunjivalo da se u našim Toplicama 40 godina ništa nije napravilo. Kad sam prolazila kroz svoje Toplice, vidjela sam te stare oronule kuće, a bivša gradonačelnica me je pitala bih li ja tu mogla nešto napraviti i − ideja je rodila. Možda sam malo išla i grlom u jagode, ali kad je odluka pala, trebalo ju je i realizirati.
Što možete reći o toj investiciji?
Investicija iznosi oko 50 milijuna kuna; dio smo investirali iz vlastitih sredstva, a dobili smo i kredit banke, u sustavu smo ESIF programa, putem HBOR-a dobili smo sredstva iz EU-a. Bit će to hotel s četiri zvjezdice, 27 soba s popratnim sadržajima kao što su fizioterapija i wellness te vanjski i unutarnji bazen s termalnom vodom za koju imamo koncesiju. Sada imamo pansione koji će se kasnije pretvoriti u depandanse. Ukupno će biti 60-ak soba i oko 120 ležajeva. Imat ćemo wellness, ali i dio medicinskog programa koji se tiče fizioterapije.
Zaokružena turistička priča
Kada će biti gotovi radovi, kada je planirano otvaranje hotela?
Intenzivno se radi, nadam se da će to biti u proljeće 2022. Korona nas je malo usporila jer, kako sam spomenula, dio ćemo financirati iz vlastitih sredstva, a kako smo bili u lockdownu, sredstva za investicije morala sam usmjeriti na zadržavanje radnih mjesta, i u proizvodnji i u ugostiteljstvu. Gradnja je morala malo stati kako bi se drugo održalo, a sada sve kreće i nadam se da će projekt u proljeće biti realiziran.
Već nekoliko godina u ovome poznatom lječilištu imate restoran, pizzeriju i kafić, a pokrenuli ste i proizvodnju zdrave hrane. Nudite li u restoranu i pizzeriji isključivo hranu koju sami uzgajate?
U restoranu i pizzeriji nudimo svoju hranu, koju smo uzgojili u biodinamičkoj proizvodnji. Imamo svoje poljoprivredno zemljište u Čazmi, u Međimurskoj županiji imamo ribnjake te svu hranu imamo isključivo za restoran. Imamo i svinje mangolice, koje se hrane netretiranom hranom, a jednako tako, i sezonsko povrće za potreba restorana. Ono što ne možemo proizvesti, kupujemo od lokalnih OPG-ova. Mogu se pohvaliti da smo nakon tri godine rada restorana drugu godinu zaredom ušli među 100 najboljih restorana u Hrvatskoj.
Kakvi su vam planovi?
Što se tiče poslovanja tvrtke Bernarda, nastavit ćemo sa širenjem proizvodnje i obradom novih tržišta. Imamo više od 200 zaposlenih i to su prilično mladi ljudi. Želim i da se nakon mene posao nastavi. Nisam tip koji bi dobit grabio sebi, već se sve ulaže i u modernizaciju, i u znanje i u ljude. Planovi za daljini razvoj ostaju, a imamo i neke druge kad je riječ o turizmu. Prioritet mi je da se to postavi na noge. Sve nekako vuče jedno drugo. Mnogi pitaju gdje mi je kraj, ali htjela bih da se posao nastavi, posebno u proizvodnji te da moja obitelj nastavi posao koji sam započela.
Rad, red i disciplina
Koji su naveći izazovi poslovanja u Hrvatskoj?
Neke misle da ćeš se, ako pokreneš tvrtku, odmah obogatiti. Ako netko razmišlja tako, onda bolje da ne ide u biznis jer svatko tko misli pošteno raditi, treba računati na dugoročne staze. Preko noći nema ništa. Mnogočega se treba odreći. Rad, red i disciplina svima bi nam trebali biti cilj i orijentacija − bez toga nema ničega. Svi se moramo okrenuti radu.
Prema Vašem mišljenju, što najviše koči razvoj poduzetništva? Je li birkracija među najvećim preprekama za razvoj snažnoga gospodarstva?
Imamo dosta birokracije. Vidim da se neki protive uvođenju eura, ali mislim da će to biti daleko bolje za sve nas. Vidim to na svojoj tvrtki, oko 1,3 milijuna kuna gubila sam godišnje na tečajnim razlikama, a to je 13. plaća. Možda će biti nekog malog zaokruživanja cijena, ali treba to savjesno odraditi, a trebala bi postojati i kontrola. Kad je riječ o birokraciji i tom dugom čekanju na sve, to bi se trebalo srediti jer bi to mnogima olakšalo život.
Izvor: https://privredni.hr/
