Romskim naseljima, kako kod nas tako i drugdje u Europi, zajedničko je to da na malom prostoru živi puno ljudi, često bez tekuće vode i kanalizacije, što je idealno za širenje virusa
Na europskom kontinentu, gdje ih živi između deset i dvanaest milijuna, zovu ih najvećom manjinom. Ponajviše ih je u Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Srbiji i Makedoniji. U Hrvatskoj ih ima oko 17 tisuća, uglavnom u Međimurju. U jeku pandemije koronavirusa malo tko ih spominje, međutim uđe li virus u romska naselja satkana od trošnih kućica, proširit će se poput požara i pretvoriti u pravu i zdravstvenu i humanitarnu katastrofu- piše Večernji list
Valjda htijući spriječiti takav scenarij, neke su europske zemlje poput Slovačke, Rumunjske i Bugarske odlučile poduzeti dodatne mjere stavivši romska naselja pod karantenu ili ih blokiravši policijskim snagama. Zbog toga su svoj glas podigle romske organizacije diljem Europe upozoravajući da koronakrizu desničarski ekstremistički i nacionalistički političari koriste kako bi provodili svoje rasističke pozicije i legitimirali ih kao vladine mjere. – Umjesto da se pokuša da se Romi kao grupa koja je posebno ugrožena virusom zaštite, neki političari aktivno raspiruju antiromsko raspoloženje – upozorio je povjerenik za Rome Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, češki zastupnik František Kopřiva.
– Dobro je što smo s jedne strane u svojim naseljima socijalno udaljeni i na neki način izolirani od zajednice. Hrvatska se dobro nosi s pandemijom, među najboljima je u Europi. Vladine mjere pomoći za ekonomiju i radnike su za svaku pohvalu, ali nema mjera za pomoć najugroženijim skupinama u koje se ubrajaju i Romi koji su itekako pogođeni krizom. Srećom, virus se kod nas još nije pojavio u naseljima, a ako se to dogodi – bit će to novo žarište, katastrofa. Govorim o tome na sve strane, upozoravam. I mislim da me se čuje. Ali me se ne sluša – kaže Veljko Kajtazi, saborski zastupnik austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske nacionalne manjine.
“Epidemija bi se mogla posebno teško odraziti na Rome”, naglasila je nedavno u posebnom priopćenju u povodu Svjetskog dana Roma koji je bio 8. travnja pučka pravobraniteljica Lora Vidović, navodeći da je Romima sada dostupnost medicinskoj skrbi i trgovinama s namirnicama i higijenskim potrepštinama drastično smanjena jer 68% romskih kućanstava ne posjeduje automobil, a javni je prijevoz ukinut i zabranjeno je napuštanje mjesta prebivališta i stalnog boravka bez propusnice. Pomoć iz robnih rezervi? – Objekti u kojima žive moji Romi često su površine sedam-osam kvadrata, a u njima ih je 15-16. I ja sad ne znam što im reći, je li bolje da su vani ili u kući. Tražio sam preko MUP-a da u doba korone što više patroliraju po romskim naseljima. I to i rade. Romi poštuju naredbu da se raziđu, ali čim policija ode, oni idu van. Jer njihovo je dvorište ulica, drugog nemaju. A nemaju ni Jarun ili Bundek da se odu prošetati – kaže Veljko Kajtazi. Upravo to što u romskim naseljima, kako kod nas tako i drugdje u Europi, na malom prostoru živi puno ljudi i što često nemaju tekuću vodu ni kanalizaciju stvara idealne uvjete za širenje bolesti poput COVID-19.
Istraživanje Centra za mirovne studije pokazuje da Romi u Hrvatskoj uglavnom žive u slabo opremljenim kućanstvima, u gusto napučenim i izdvojenim romskim naseljima, u kojima nema zdravstvenih ustanova, a često su bez reguliranog zdravstvenog osiguranja. Čak 50 posto ih nema kupaonicu s tušem ili kadom, a 54 posto nema WC u kući odnosno stanu, dok kuhinju nema petina od 1550 romskih kućanstava. Osim toga, u prosjeku raspolažu s tri puta manjom stambenom površinom po članu kućanstva od opće populacije, a oko četvrtine domaćinstava ne posjeduje hladnjak (26,6%) ni zamrzivač (27,7%). “Zato je osobito važno da tijela lokalne i državne vlasti pažnju posvete podizanju razine zdravstvenih usluga i sanitarne zaštite u romskim obiteljima i naseljima, kao i da se pobrinu da su im dostupni pitka voda i sredstva na dezinfekciju. O tome smo uputili niz upita jedinicama lokalnih samouprava u kojima žive osobito ranjive romske obitelji i zajednice, neke čak i usred šume bez dostupne pitke vode, kako bismo podsjetili na važnost pružanja podrške u vrijeme epidemije. Osim što je to nužno za zaštitu pripadnika romske nacionalne manjine, pružanje pomoći i podrške najizloženijima u interesu je svih, jer se time čuva i štiti opće zdravlje i dobrobit”, navodi pučka pravobraniteljica.
Veljko Kajtazi dodaje da je život sveden na boravak isključivo u romskom naselju Romima otežao egzistenciju jer se mnogi od njih bave skupljanjem sekundarnih sirovina i plastičnih boca te odlaze u nadničarenje na poljoprivredna gospodarstva, što sve sada bez propusnica ne mogu. Sa Savezom Roma u Republici Hrvatskoj “Kali Sara” organizirao je podjelu paketa uoči Uskrsa u onim naseljima gdje žive Romi katolici, pa zatim nastavio s podjelom Romima pravoslavcima dok će Romi muslimani posljednji doći na red, no poručuje im da misli i na njih.
“Pijana rulja zapali smeće, auto i onda zovu vatrogasce da im to ugase jer ‘oni sami ne mogu’ jer to ‘nije njihov posel’ ili ‘nije moje smeće’”, obrazlaže Šincek. – Znam za taj događaj, i naravno da ga osuđujem. Palili su vuzmenke iako se to ne smije. Dobio sam slike na kojima se vidi da su palili i drugi, a ne samo Romi. Sve je gorjelo – kaže Veljko Kajtazi osuđujući svaki oblik nasilja i nepravde. Nedostižna škola na daljinu U ovu potonju kategoriju uvrstit će on i pravo na školovanje jer smatra da su online školovanjem romska djeca itekako zakinuta. – Mnogi od njih nemaju u kući ni struju, a kamoli internet i tablet, to je za njih špansko selo. Dok je išla redovita nastava, imali smo 22 pomagača u nastavi za romsku djecu, kojoj je u školi i bilo najbolje. Pitanje je koliko sada romska djeca uopće sudjeluju u nastavi na daljinu, pišu li zadaće. Oni to sigurno zaborave, a roditelji im ne mogu pomoći jer ni sami ne znaju. Mnoga djeca i ne znaju dobro hrvatski jezik, a nastave na televiziji na romskom nema – objašnjava Kajtazi.
Na tu je problematiku ukazala i pučka prvobraniteljica Lora Vidović navodeći da čak 80 posto romske djece živi u kućanstvima bez osobnog računala, laptopa ili tableta te su im digitalni sadržaji nedostupni. “Iako se u sklopu Škole na Trećem organizira i realizira televizijski posredovana nastava, ti sadržaji ne obuhvaćaju pripremnu nastavu hrvatskog jezika za djecu koja ne znaju ili nedovoljno poznaju hrvatski jezik, a upravo romska djeca vrlo često ga ne poznaju. Izostane li pripremna nastava hrvatskog jezika za djecu predškolskog uzrasta, romskoj će djeci biti još teže, vjerojatno i nemoguće, nadoknaditi zaostatke u poznavanju hrvatskog jezika. Time bi se prolongirala nejednakost njihovih početnih pozicija u odnosu na neromske vršnjake i utjecala na rano napuštanje škole te mnoge Rome ostavila u siromaštvu i društvenoj isključenosti”, o posljedicama koje će koronakriza imati u Hrvatskoj za pripadnike najveće europske manjine upozorava pučka pravobraniteljica Lora Vidović.
Tekst: Marina Borovac
Izvor: