Na samom početku današnje proslave MRK Čakovec u dvorani Graditeljske škole, razgovarali smo s prvim čovjekom kluba ŽELJKOM KAVRANOM, nekada vrsnim rukometašem, kasnije najuspješnijim predsjednikom Rukometnog saveza Hrvatske
Obično na obilježavanjima jednog desetljeća očekujemo kako kažu, zvonku radost, međutim priča Željka Kavrana imala je sasvim drugačiju konotaciju. Žal za izgubljenim vremenom, rukometom koju je u Čakovcu u odumiranju, nebrigu lokalne samouprave i uprave, loše upravljanje muškim klubom, nedostatak šire društvene empatije.
PREDSJEDNIČE, ČEMU TOLIKO GORČINE?
Neki ljudi prije 13-14 godina uspjeli su uništiti klub koji je imao 70 godina povijesti u ovom gradu. Danas našu 10. obljetnicu doživljavam kao 70. obljetnicu čakovečkog rukometa. Slavne ili manje slavne, ali velike, jer bili smo nekada veliko rukometno središte. Tri puta klub je kandidirao za kvalifikacije za 1. jugoslavensku ligu, bio je pobjednik hrvatskog Kupa, 7 puta igro Euro-ligu. Zahvaljujući neodgovornim pojedincima, koji su uspjeli dovesti klub do stečaja i uništiti sedam desetljeća kluba, morali smo organizirati novi klub MRK Čakovec. Krenuli smo od nule i najniže lige da bi danas bili u Prvoj ligi. Nažalost u vrlo teškim uvjetima, koji nisu nikad bili teži.
NAKON ŠTO STE GODINAMA IZBIVALI IZ LOKALNOG RUKOMETA, NA ŠTO SE NAIŠLI U POVRATKU?
Otišao sam iz čakovečkog rukometa prije 14 godina i sada sam se vratio u svojstvu predsjednika novog kluba. Naišao sam na nikada manju podršku lokalne samouprave, Grada Čakovca, Međimurske županije. Klub nema dvoranu, s nama se „pohitavaju“. Mi smo u odnosu na ostale klubove Premier i Prve lige po podršci i svemu što dobivamo, najsiromašniji.
GDJE IGRAČI TRENIRAJU, GDJE IGRATE UTAKMICE?
Iako beskućnici, sve nas to ne može obeshrabriti, borit ćemo se za naš klub, kojemu je najveća vrijednost da ima 150 djece i mladih u klubu željnih rukometnih nadmetanja. Svi oni treniraju u enormno lošim uvjetima, treniraju na raznim lokacijama, bacaju nas iz dvorana tko kad hoće, kad je koncert ne igra se rukomet. Snalazimo se i teško je. Nekada u GŠC-u, nekada u Atonu, a ako treba i u Murskom Središću, pa čak Lendavi. Definitivno loptački sportovi u Čakovcu su na samrti. Nogomet, košarka, rukomet, a nekada smo imali 4 prvoligaša.
TKO ZAPRAVO FINANCIRA KLUB?
Sponzori i roditelji, a to što daje Grad i Županija, u odnosu na ostale je smiješno. Problem, recimo dvorane, rješiv je jednosmjenskom nastavom. No, očito ćemo se načekati.
JE LI DANAŠNJA PROSLAVA 10. GODINA KLUBA PRILIKA ZA SKRETANJE POZORNOSTI NA STANJE U RUKOMETU?
Prvenstveno ova godišnjica je namijenjena zahvali svima onima koji su nam ovih deset godina pomogli, daju novce, pomažu na druge načine, bore se za klub da opstane. Siguran sam da sve ovo neće gotovo nikako zapamtiti niti promijeniti kao ni do sada, to bi bio moj odgovor. Prije 14 godina rukometno smo bili jači od Varaždina, danas su to oni. Njima danas fali nadgradnja tribina, a mi ne znamo gdje staviti djecu u koju dvoranu i još da zadovoljava rukometne parametre.
BILI STE JEDAN OD NAJUSPJEŠNIJIH PREDSJEDNIKA RUKOMETNOG SAVEZA HRVATSKE U VRIJEME KADA JE REPREZENTACIJA BILA NAJBOLJA NA SVIJETU. NOSITE PREDISPOZICIJE DA SLIČNO UČINITE I OVDJE KOD KUĆE U MEĐIMURJU.
Potencijal postoji, ali uz potpuno drugi pristup i lokalne uprave i samouprave i gospodarstvenika. Ako to kategorički ne kaže politika, neće se ništa dogoditi. Sada su, kako stvari stoje, važniji koncerti od ulaganja u mlade ljude i njihov sportski razvoj. Rukomet ima perspektivu, ima djece, interesa, ali nema perspektivu za više, zahvaljujući lošem financiranju. Neki se to boje reći, ja ne, znajući koliko rukomet donosi u razvoju svakog mladog čovjeka željnog dokazivanja.
KOLIKI SU GODIŠNJI IZDACI KLUBA
Natjecanje u prvoj ligi godišnje iznosi cca 130 tisuća eura, a Premier liga duplo više, a mi muku mučimo da skupimo jedva 100 tisuća. Svaki sponzor je vrijedan i onaj ko daje više i onaj koji da 100 eura. Zato svima njima hvala i za ovih 10 godina i onih bivših 70 koji su pomogli klubu na bilo koji način.
Čestitamo deset godina MRK Čakovec i upravi i igračima, sa željom da vrate staru slavu rukometne igre, uz svesrdnu pomoć lokalne zajednice. Kluba, koji silom prilika danas nosi breme tradicije igranja rukometa u Čakovcu i Međimurju.
Podršku klubu u poslijepodnevnim satima doša je dati i europarlamentarka Sunčana Glavak.
Napomenimo da još uvijek stignete na proslavu i ugodno se zabavite uz zvukove Pips, Chips & VideoClips’.
Razgovarao: Rajko Dobošić
