Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove muke i smrti. Na Veliki petak, ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, da se simbolizira Isusova muka i smrt.
Boja koja se koristi u liturgiji je crvena, boja mučeništva i pobjede, čime se naglašava da ovaj dan nije dan tuge, već razmatranja smrti Kristove kao izvorišta našega spasenja.
Bez posebnih uvodnih obreda liturgija započinje gestom prostracije ili klečanja. Službenici dolaze do oltara koji je ogoljen i prostiru se pred njim.
U prvom dijelu liturgije, Služba riječi, nakon čitanja iz Starog i Novog zavjeta te Evanđelja i kratke propovijedi, tipičan je element Velikoga petka litanijska molitva vjernika. Tipična je zbog svoje prepoznatljivosti, jer je to izvorno svjedočanstvo prvotnoga kršćanstva koje je ostalo do naših dana. Najprije se najavi tema nakane, a zatim slijedi kratka stanka i na kraju zaključna molitva.
Drugi dio liturgije Velikoga petka obilježen je Klanjanjem križu, koje u svojoj dinamici s jedne strane govori o drvetu kao nositelju smrtnoga ploda, a s druge o drvetu koje nosi plod života. Govori dakle o napetosti, prizivajući otajstvo proslave i Isusova božanstva. Prekriveni se križ nosi do oltara, u pratnji upaljenih svijeća. Križ se otkriva u tri stupnja, svaki put uz pjevane riječi: »Evo drvo križa…« te svaki put podižući intonaciju zapjeva. Nakon svakoga od tri zaziva vjernici kleknu i mole u šutnji. Klanjanje križu iskazat će se blagim naklonom glave dok će svećenik s križem prolaziti kroz Gospin park.
Treći dio današnje liturgije je Sveta pričest. Poslužitelji će oltar pokriti oltarnikom, a svećenik će za to vrijeme s dva poslužitelja, koji nose upaljene svijeće, otići po Presveto koje je pohranjeno u Svetohraništu koje se nalazi postrani u crkvi. Obred pričesti započinjemo molitvom ‘Oče naš’, nakon koje slijedi sam čin pričesti i popričesna molitva. Nakon ove molitve sudionici slavlja razilaze se u tišini, a Crkva ostaje u iščekivanju Kristova uskrsnuća.
(mp)
