Kad se spomenu oprašivači većinom svi pomisle na pčele i to na medonosne pčele. Međutim, vrlo bitni oprašivači u Hrvatskoj jesu solitarne pčele i bumbari, muhe lebdjelice i leptiri (dnevni i noćni). U Hrvatskoj ima čak preko 720 vrsta divljih pčela. Staništa za oprašivače su različita. Od cvjetnih livada i travnjaka, voćnjaka i vinograda koji su osobito vrijedni u gornjem dijelu Međimurja, zatim su tu živice i rubna područja šuma. Ne smiju se zaboraviti ni vrtovi i okućnice posebice ako sadrže raznolike cvatuće vrste.
Također su vrijedna mrtva drva i šuplja debla koja su važna za gniježđenje mnogih vrsta solitarnih pčela koje polažu jaja u postojeće otvore. Mnoge divlje pčele gnijezde se izravno u tlu, pa su im potrebne neobrađene površine s malo vegetacije na sunčanim položajima, stoga su za ovu vrstu oprašivača itekako vrijedni i goli dijelovi tla. Divlji oprašivači vole rubove puteva i željezničkih pruga ako su nepokošeni, a urbane zelene površine kao što su gradski parkovi, travnjaci i pojasevi uz prometnice ako se ne kose ili se koristi metoda mozaične košnje, vrijedna su staništa za oprašivače. Staništa oprašivača nažalost nestaju.
O toj problematici govorila je Sonja Karoglan Todorović, mag.ing. prosp. arch. iz Ekološkog instituta ECOLOGICA iz Zagreba. Stručno predavanje održano je 3. ožujka 2026. godine u dvorani Centra održivog razvoja u Čakovcu u organizaciji Međimurske prirode – Javne ustanove za zaštitu prirode. Tema je privukla većinom mladu publiku Srednje škole Čakovec i studente Međimurskog veleučilišta, a predavanju je nazočio i dr. Darko Znaor, svjetski stručnjak i zagovornik ekološke poljoprivrede. Uvod u program dala je Mihaela Mesarić, stručna voditeljica Međimurske prirode.
Tijekom izlaganja znanstvenica Sonja Karoglan Todorovići istakla je kako do gubitka staništa dolazi zbog intenziviranja poljoprivredne proizvodnje, klimatskih promjena u obliku kasnih proljetnih mrazova i dugotrajnih suša i urbanizacije odnosno pretvaranja poljoprivrednih u građevinske parcele i pretjerane betonizacije. Nedostatak oprašivača utječe na kvalitetu prehrane i plodova, proizvodnju sjemena, stabilnost ekosustava i u konačnici na ekonomsku stabilnost.
Vjerovali ili ne, s gubitkom oprašivača može nestati čokolada, kava, bučino ulje ili pak ugodna pamučna odjeća, a obroci na tanjuru mogu postati bezlični i nedovoljno bogati vitaminima i mineralima. Dakle, oprašivači imaju izravan i presudan utjecaj na kvalitetu svakodnevnog življenja čovjeka.
Program je zaključen apelom: – Svatko može napraviti nešto za očuvanje oprašivača: na imanju, svom domu, vrtu ili balkonu, gradu i školi. Kako? Sadnjom domaćih cvatućih vrsta, sadnjom živica i održavanjem cvjetnih traka, ostavljanjem malih „divljih‟ oaza na rubovima vrtova i njiva, postavljenjem hotela za kukce, nekorištenjem pesticida.
Tekst i foto: Roberta Radović
