Primjer dvaju dječjih igrališta u romskom naselju Pribislavec danas šalje dvije potpuno različite slike, ali i jednu važnu poruku – sudbina javnog prostora ne ovisi samo o tome koliko je novca u njega uloženo, nego i o odnosu zajednice prema onome što joj je dano na korištenje.
Prije nekoliko godina u romskom naselju izgrađeno je novo dječje igralište s namjerom da djeca dobiju uređen, siguran i kvalitetan prostor za igru i druženje. U projekt je ukupno uloženo više od 130.000 eura, a sama izgradnja financirana je sredstvima Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Općina Pribislavec dodatno je osigurala sredstva za izradu potrebne projektne dokumentacije.
Nažalost, umjesto priče o novom prostoru za djecu, igralište je postalo priča o vandalizmu
Nije uspjelo dočekati ni službeno otvorenje i preuzimanje, a već su zabilježene krađe i oštećenja. Nakon završetka radova igralište je u svega nekoliko tjedana potpuno devastirano. Ono što je trebalo godinama služiti djeci i biti mjesto igre, sporta i druženja praktički je uništeno prije nego što je dobilo priliku ispuniti svoju svrhu.
Takav razvoj događaja opravdano je otvorio pitanje – ima li smisla ponovno ulagati?
Općina Pribislavec ipak nije željela odustati od djece zbog postupaka pojedinaca.
Na drugoj lokaciji unutar romskog naselja odlučili smo napraviti nešto jednostavnije i skromnije. Uređen je prostor na kojem su postavljeni golovi za mali nogomet, ljuljačke i penjalica.
I dogodilo se upravo ono čemu smo se nadali – novo, manje igralište za sada je očuvano. Golovi su na svojem mjestu, ljuljačke i penjalica nisu uništene, a prostor služi djeci kojoj je i namijenjen.
Upravo je ta razlika možda najvažnija poruka cijele priče.
Dva igrališta. Isto naselje. I potpuno različita sudbina.
Jedno, u koje je uloženo više od 130.000 eura javnog novca, nije uspjelo dočekati ni svoje pravo otvorenje prije nego što je postalo meta vandalizma. Drugo, manje i jednostavnije, na drugoj lokaciji u istom naselju, danas je očuvano i koristi svojoj svrsi.
Zašto?
Odgovor zasigurno nije moguće svesti samo na lokaciju, vrijednost opreme ili broj postavljenih sprava. No ovaj primjer jasno pokazuje da problem nije moguće pripisivati cijelom romskom naselju niti prihvatiti tvrdnju da će svaki novi sadržaj ondje prije ili kasnije biti uništen.
Da je tako, ni ovo drugo igralište danas ne bi bilo očuvano.
Upravo zato treba govoriti i o pozitivnom primjeru. Jednako kao što smo bili dužni osuditi uništavanje prvog igrališta, dužni smo pohvaliti one stanovnike koji drugo igralište koriste, čuvaju i omogućuju da ono ostane na raspolaganju djeci.
„Nakon devastacije prvog igrališta bilo je potpuno opravdano pitanje ima li smisla ponovno ulagati. Međutim, nismo željeli prihvatiti da zbog neodgovornosti pojedinaca sva djeca ostanu bez prostora za igru. Zato smo pokušali ponovno, ovaj put na drugoj lokaciji i u manjem opsegu. Danas vidimo da je to bila dobra odluka. Oprema je očuvana i djeca je mogu koristiti. To je najbolji dokaz da ne smijemo generalizirati, ali i da zajednica može sačuvati ono što joj je namijenjeno“, ističe načelnik Općine Pribislavec
Općina može osigurati zemljište, pripremiti projekt, pronaći izvore financiranja, postaviti igrala i uređivati javne površine. Ali niti jedna općinska služba ne može 24 sata dnevno stajati uz svaku ljuljačku, gol ili klupu. U konačnici, trajnost svakog takvog ulaganja ovisi i o tome hoće li ga ljudi koji ga koriste prihvatiti kao nešto svoje.
Zato drugo igralište nije važno samo kao nekoliko golova, ljuljački i penjalica. Ono pokazuje da se odnos prema zajedničkoj imovini može promijeniti i da ulaganje u romsko naselje može imati smisla kada postoji odgovornost prema onome što je napravljeno.
Prvo igralište danas ostaje upozorenje koliko brzo neodgovornost pojedinaca može uništiti ulaganje vrijedno više od 130.000 eura i trud uložen u stvaranje boljih uvjeta za djecu.
Drugo igralište šalje potpuno drugačiju poruku – da može i drugačije.
I upravo na toj poruci želimo graditi dalje.
Ne odustati zbog onih koji uništavaju, nego dati priliku onima koji žele čuvati. Ne promatrati cijelo naselje kroz postupke pojedinaca, nego prepoznati i podržati pozitivne promjene.
Jer najbolji dokaz da se javna imovina u romskom naselju može očuvati već postoji – nekoliko stotina metara dalje.
Načelnik Općine Pribislavec Matija Ladić, bacc. med. techn.
