PIŠE: ŽELJKA DRLJIĆ
U romsko naselje Sitnice naslonjeno na Mursko Središće neki dan je stigla renesansa. Položen je kamen-temeljac na kojem će niknuti romski multikulturni centar, koji će „obogatiti društveni i kulturni život zajednice“, javljaju iz Grada Murskog Središća putem svojih internetskih stranica.
Prva faza gradnje lijepo je, materinjim jezikom imenovana Do pod krov i koštat će državu 566.565 eura. Svaka renesansa košta, a i svaka škola košta, kaže narod. Da bi u Sitnice stigao i barok, treba proći renesansna roh-bau razvojna faza što znači da će trebati još novaca, a za njim će se narednih mjeseci i godina „tragati po nacionalnim i europskim fondovima“, pišu iz Grada M. Središća. Međutim, romski narod iz Sitnica, ali i njihovi susjedi su nestrpljivi jer godinama sanjaju postavljanje i izvedbu Čehova na daskama koje život znače u novom multikulturnom centru. Ali do toga još vode mora proteći Murom i čežnje za kulturom…
Renesansa u Sitnicama sjetila me otvorenja „muzeja romske kulture“ jedne davne godine u Piškorovcu. Bila je to nadrealna scena: nesvakidašnjem događaju svjedočilo je nekoliko nas novinara, koji lokalni čelnik općine, mjesnog odbora, čega li… sve u svemu šaka jada naspram cijelog Piškorovca koji se sjatio oko muzej-kuće. Bio je to i jedan od rijetkih susreta s Piškorovčanima bez prisustva policije i sigurnosti njezinih interventnih snaga. Nadrealne scene nastavile su se nizati u muzej-kući, gdje smo razgledali „postav“: jednu violinu bez žica, jedno drveno korito i najveću atrakciju – od koje smo zanijemili. Posred sobe kočio se vigvam istrgnut iz davne filmske serije o Winnetou, snimane početkom 60-ih godina prošloga stoljeća na području Plitvičkih jezera, u kanjonu Zrmanje i okolici. Domaćin, neokrunjeni direktor muzej-kuće, objasnio nam je da je to „šator i simbolizira život Roma u prošlosti“. Muzej u Piškorovcu umro je istoga dana kada je i otvoren.
Jedan šator vodi drugom, pa se sjetih i velikog šatora za vjenčanja, sprovode, priredbe, te bliske susrete svih vrsta, nabavljenog u nekom projektu „za boljitak Roma“ i postavljenom svojedobno u romskom naselju u Orehovici. Vrlo brzo ga je tadašnja općinska vlast morala demontirati i premjestiti izvan romskog naselja jer su mu domaći počeli „dizajnirati“ ceradu noževima.
Budući multikulturni centar u Sitnicama bit će, kažu, mjesto „okupljanja, obrazovanja i stvaranja“. Od te tri aktivnosti dogodit će samo okupljanje, s većim ili manjim posljedicama za okolinu i okoliš.
I tako će biti još dugo, zapravo tijekom cijelog trajanja ovog našega komadića vječnosti, jer – romski narod u Međimurju i Ostali trpe pogreške negdašnjih međimurskih političara, još iz vremena prije ulaska Hrvatske u EU. Tada su počeli prihvaćati novac Unije za uređenje infrastrukture u svakom getu Međimurja te su ih na taj način zacementirali zajedno s problemom. Međimurska je politika spavala, državi – tamo u dalekom Zagrebu – bilo je svejedno i dopustili smo nas Europska unija navuče na poteze koji ni Romima ni Ostalima nisu donijeli ništa dobro. Isti će problem vrtjeti i ringišpil kulture pokraj Mure.