Proljetni radovi, posebice sjetva i njega ozimih usjeva ne smiju se zanemariti, bez obzira na pandemiju, kaže nam Robert Mesaroš koji s ocem Franjom obrađuje 60 hektara, a posao im je olakšan i mehanizacijom kupljenom kroz Program ruralnog razvoja.
Koronavirus svakako je promijenio život svih nas, ali poljoprivredna proizvodnja je bitka na otvorenom i mora se voditi paralelno s borbom protiv zaraze, kažu otac i sin, Franjo i Robert Mesaroš iz Čakovaca, sela udaljenog tek 14 kilometara od Vukovara. Čuvaju se virusa, ali moraju čuvati i svoja imanja jer ono, kažu, mora opstati unatoč nedaćama.
Proljetni radovi, posebice sjetva i njega ozimih usjeva ne smiju se zanemariti, a složna obitelj zajedno obrađuje približno 60 hektara i iskusni su u proizvodnji prvenstveno pšenice, kukuruza, suncokreta i soje. Organizirali su se i rade na svojim njivama.
“Važno je znati da smo se odlično pripremili za posao. Danas imamo sve strojeve za nesmetanu i samostalnu proizvodnju. Imamo ugovor s jednom tvrtkom te preko njih nabavljamo sve što nam treba za sjetvu. Naravno, na kraju njima i predajemo urod kada ga ovršimo i skinemo. Dugogodišnja je to i dobra suradnja”, kaže Robert koji je godinama radio s ocem na obiteljskom OPG-u, no danas imaju vlastita gospodarstva. Točnije, Robert se 2018. godine odvažio te odrastajući u poljoprivredi i stekavši vrijedna iskustva, osnovao vlastiti.
“Krenuo sam sa 7,5 hektara zemljišta i također je osnova proizvodnje bila ratarstvo, a 2019. godine sam predao zahtjev za EU fondove za bespovratna sredstva za male poljoprivrednike u iznosu od 15.000 eura. Preciznije, prijavio sam se na natječaj za podmjeru 6.3. “Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava” odnosno tip operacije 6.3.1. Programa ruralnog razvoja. Projekt kojeg sam izradio uz pomoć konzultanta mi je prihvaćen i prošle godine sam i dobio novce uz pomoć kojih je kupljen traktor koji će puno pomoći u našem poslovanju. Od tih sredstava još mi preostaje kupiti malčer koji će nam također puno značiti jer imamo mnogo raslinja pored njiva koje nam predstavlja veliki problem”, kaže mlađi Mesaroš.
U poslu je i ona starija mehanizacija. Špartač, sijačica, sjetvospremač, ali i stariji traktori koje posjeduje ova obitelj. Za sjetvu i druge ratarske poslove, ponavljaju, sad su još bolje opremljeni.
Da su sredstva europskih fondova dobrodošla pomoć u razvijanju posla, slažu se obojica, a Robert je iskoristio i natječaj iz još jednog fonda.
“Prošle godine sam sudjelovao i na natječaju Economica Hungarica koji je namijenjen poljoprivrednicima pripadnicima mađarske nacionalne manjine u Hrvatskoj, a direktna je pomoć mađarske Vlade. Početkom travnja 2019. godine sam se prijavio i na koncu dobio 25 tisuća eura bespovratno na što im se jako zahvaljujem. Preko jedne osječke tvrtke s kojima imamo duže iskustvo u kupnji strojeva, nabavili smo tim sredstvima kratku tanjuraču radnog zahvata od tri metra, ali i deset tonsku prikolicu. Nadamo se da ćemo i što se tiče pandemije, ali i vremenskih uvjeta uspjeti odraditi proljetnu sjetvu. Vrijeme igra veliku ulogu pa se nadamo da će nas poslužiti. Posebice je bitno kod soje jer kada je sušno, onda je loše, dok su u kišovitim godinama dobri prinosi”, otkrivaju nam vrsni ratari koji će sijati kukuruz i suncokret provjerenih sjemenarskih kuća kojima su vjerni godinama.
“Jedan nam se kukuruz pokazao odličan. Najbolje otpušta vlagu i već nekoliko godina smo okrenuti proizvodnji isključivo te sorte”, dodaje Robert. Pšenica i soja su od hrvatskih proizvođača.
“Projekt koji sam prijavio iz Programa ruralnog razvoja je brzo i uspješno prošao na natječaju. Važno je znati da se prva polovica novaca dobije odmah, a za drugi dio se traži povrat sredstava nakon realizirane kupnje. No, vrijedi se prijaviti”, zaključuje mladi ratar.
Izvor: https://ruralnirazvoj.hr/