Na svetkovinu sv. Franje Asiškoga franjevci župe sv. Antuna Padovanskoga u Čakovcu su  svečano proslavili svetkovinu svoga utemeljitelja, sv. Franju Asiškoga. Na svetim misama  čitanja riječi Božje su animirali biblijsko liturgijski čitači, pjevanje crkveni pjevači, orguljaši i  voditelji zborova, dok su crkvu aranžirale u franjevačkom duhu Ruža Đurkin i Dragica Kolenić.

Kad govorimo o svecima Božjim, uzoritim, najvjernijim sljedbenicima Krista Gospodina,  teško je i nezahvalno, gotovo nemoguće, a možda i neprilično, praviti nekakve rang-liste.  Ipak, danas možemo kazati da slavimo jednog od najznačajnijih, a vjerojatno i  najpopularnijeg kršćanskog sveca, čiji su sljedbenici (franjevci, klarise, trećoreci,  konventualci, kapucini, franjevke) ostavili veličanstven, neizbrisiv trag i u hrvatskoj povijesti.

To je sveti Franjo Asiški, vjerski reformator, legendarni propovjednik i osnivač franjevaca,  koji se 1181. ili 1182. kao Giovanni Francesco di Bernardone rodio u Assisiju (Umbrija). Sin  trgovca tkaninom i majke Francuskinje Pike, kao mladić je vodio bezbrižan život i za rata  protiv Perugie (1204) bio zarobljen. Teško bolestan, doživio je duhovnu preobrazbu, 1206.  ostavio obitelj i imetak te kao prosjak počeo pomagati bolesnima, gubavcima i popravljati  razrušene crkve u okolici Assisija. Propovijedao je apsolutno evanđeosko, sveto siromaštvo,  poniznost, velikodušnost i okupio mnogo pristaša, svoje “pokorničke” braće. Na poziv pape  Inocenta III. došao je u Rim, gdje je papa 1209. potvrdio novi, franjevački red (Red manje  braće). Vodstvo reda prepustio je 1220. drugima, a 1221. sastavio njegova pravila.

Putovao je  kao propovjednik u Španjolsku, Palestinu i Egipat. Njegov život protkan je živopisnim  detaljima (propovijed pticama, dobivanje svetih rana na brdu La Verni, putovanje među  saracenske nevjernike). Prvi talijanski pjesnik koji je stvarao na pučkom jeziku, pisao je  pjesme u duhu provansalskih trubadura (poetski iznimno snažna i uvjerljiva “Pjesma bratu  Suncu” ili “Pjesma stvorova”, 1225). Njegova sveobuhvatna ljubav prema čitavoj prirodi  oslobodila je umjetnost od ukočenih formi. Putujući misionar, lirik, čudotvorac i vizionar unio je nove, pozitivne motive u kršćansku mistiku (stigmatizacije, evanđeoska djetinja vjera,  božićne jaslice, ljubav prema životinjama). Povukao se u intimni bratski krug kraj stare  crkvice Porcijunkule, sve češće zapadao u zanosno-mistična raspoloženja i veselio se “sestrici smrti”.

Preminuo je 3. listopada 1226. u Assisiju. “Asiški siromašak” sasvim je sigurno jedna od najsnažnijih i najautentičnijih kršćanskih  osobnosti. Svetim ga je već 1228. proglasio papa Grgur IX. Zaštitnik je životinja, društava za  zaštitu životinja, ptica, zooloških vrtova, okoliša, ekologa i ekoloških društava, trgovaca, slijepih putnika, obitelji, čipkarica, mirotvoraca, švelja, goblenara, Italije, Colorada i mnogih  krajeva, naselja, župa, crkava, kapela i samostana diljem svijeta i hrvatskih krajeva.

Blagoslov sv. Franje Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva! Amen.

Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka ti bude! Amen.

Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti podari! Amen.

I neka na sve vas siđe blagoslov Boga svemogućega

Oca i Sina † i Duha Svetoga. Amen.

Tekst: Fra Tomislav Božiček

Foto: Pavo Jazvić