U sklopu obilježavanja Dana sjedinjenja Međimurja s maticom zemljom Hrvatskom, upaljene su svijeće i položeni vijenci na grobu svećenika i pisca, vođe međimurskih intelektualaca i narodnog borca hrvatskog naroda, Juraja Lajtmana u Prelogu.
U Rezoluciji od 9. siječnja 1919. godine, koja je jednoglasno donesena na velikoj skupštini međimurskih Hrvata na trgu pred franjevačkom crkvom u Čakovcu, stoji:
„U Hrvatskom je narodu u Međimurju od uvijek živjela želja da se politički sjedini sa svojim suplemenicima iste krvi i jezika. Imperijalizam mađarske države, koji je nasilnom mađarizacijom htio od raznih naroda bivše države Ugarske stvoriti jedinstveni i jednojezični mađarski narod – kao što nije uspio kod ostalih nemađarskih naroda, – tako nije uspio niti kod međimurskih Hrvata. Usprkos najvećeg nasilja i najžešće mađarizacije ipak je hrvatski narod u Međimurju uščuvao svoj jezik i živu želju za oslobođenje izpod tuđinskog jarma. Kad je pobiedila ideja velikog predsjednika sjeverno-američkih država Wilsona o samoodređenju naroda, osjetili su i međimurski Hrvati da i oni imaju pravo na slobodu i život. Mađarske su vlasti htjele još jednim posljednjim udarcem u klici uništiti ovu težnju naroda za slobodom, te su mnogi sinovi našega naroda morali tu težnju platiti vlastitom krvlju. Ipak je nadošao čas oslobođenja po slavnoj vojsci sinova naše krvi i jezika. Zato danas Hrvati iz cieloga Međimurja, – sakupljeni na javnoj obćoj skupštini, održanoj 9. siječnja 1919. u glavnom mjestu Čakovcu, – pred cielim svietom otvoreno, odlučno, jednodušno i samosvjesno izjavljuju: Za uviek se odcjepljujemo od mađarske države, kojoj smo do sada pripadali samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje.“ Dan spomena na donošenje Rezolucije o odcjepljenju Međimurja od mađarske države značajan je radi njezine uloge u povijesnoj težnji očuvanja jedinstvenosti hrvatskog teritorija.
Prigodno je slovo izrekao saborski zastupnik i gradonačelnik Preloga Ljubomir Kolarek. „Među aktivnim sudionicima događanja, koje je donijelo i odcjepljenje Međimurja od mađarske države bio je i Juraj Lajtman. Gimnaziju, bogosloviju i pravne znanosti završio je u Zagrebu. Pred prvi svjetski rat, bio je uz Luku Purića, doktora Ivana Novaka, Ignaca Lipnjaka, Vinka Žganca, jedan od najustrajnijih i najzaslužnijih pobornika za hrvatski kulturni i politički preporod Hrvata između Mure i Drave. Kao župnik, najprije je djelovao u Daruvaru, a onda u Kotoribi, gdje je, utemeljivši hrvatski pjevački zbor, razvio vrlo široku kulturnu aktivnost među međimurskim Hrvatima. Juraj Lajtman bio je vrlo aktivan i u cecilijanskom pokretu, a godine 1912. zajedno s Kuharom i Lipnjakom sastavio je i tiskao u Zagrebu glasoviti molitvenik na hrvatskom jeziku za međimurske Hrvate „Jezuš ljubav moja“, istakao je Kolarek te pozvao da se minutom šutnje oda počast Juraju Lajtmanu, ali i svima onima, koji su u bilo kojem trenutku hrvatske povijesti, svoj život dali na oltar Domovine Hrvatske. Svečanosti u Prelogu nazočili su i predstavnici Međimurske županije, predvođeni županom Međimurske županije Matijom Posavcem, predsjednik Matice hrvatske u Čakovcu Ivan Pranjić, članovi Zrinske garde Čakovec, zamjenik gradonačelnika Preloga Zdravko Kvakan te članovi Gradskog vijeća Grada Preloga.
Željko Sokač