Ne želim otići prije nego što građani kažu svoje mišljenje o svemu što mi se dogodilo. Nemam kampanju niti smatram da je potrebna, moja kampanja traje četiri godine mandata i očituje se u rezultatima i djelovanju. Moje su kandidaturu podržale i stranke koje su ranije bile uz druge političke opcije

Matija Posavec kandidat je za župana Međimurske županije i uvjerljivi favorit za pobjedu na prijevremenim izborima koji se održavaju 28. studenoga. Izborima koje je Vlada raspisala zato što je Posavec prije dva mjeseca podnio ostavku na ovu dužnost kako bi bio pušten na slobodu, nakon što je priveden zbog sumnje u zlouporabu položaja. Danas je, eto, Posavec vrlo blizu svoje političke rehabilitacije, a prije samo dva mjeseca njegov se svijet potpuno srušio.

– Tog petka 10. rujna sam iz jednog proaktivnog života, tri mjeseca poslije pobjede na redovnim lokalnim izborima u svibnju, sa 65 posto podrške, odjednom doista prešao u drugu krajnost.

Kako se to dogodilo, jednostavno vam je policija zatvorila na vrata?

– Da, ujutro u šest sati nekoliko policajaca mi je pozvonilo s nalogom za pretres privatnih i službenih prostora i automobila. Imali su čak i nalog za pretres kuće mojih roditelja u kojoj uopće nisam boravio. Bila je to baš neugodna atmosfera.

Jesu li vam policajci odmah rekli čemu se točno radi?

– Više se ne sjećam točno što su mi rekli jer je to u tom trenutku bio veliki šok za mene.

Sigurno ste ih pitali što ste napravili.

– Da, ali odgovarali su mi samo da im je sudac istrage potpisao nalog.

Ničega nije bilo

Vi ste se, pretpostavljam, čudili što se to događa.

– Ništa mi u tim trenucima nije bilo jasno. Nisam znao za što me tereti, a nisam niti pomišljao da bih se i mogao naći u takvoj situaciji. Izuzetno sam tih deset godina obnašanja dužnosti župana pazio kako raspolažem javnim novcem. S tim da u ovom mom slučaju uopće nije u pitanju javni novac.

Niste dobivali nikakve signale da se nešto protiv vas provodi?

– Ne, ništa.

Ali, policija vas je dugo pratila, prisluškivala.

– Da, trajalo je to skoro godinu dana.

Zbog nečeg ste im ipak morali postati sumnjivi.

– Na temelju mojih razgovora s jednom osobom koja je bila pod mjerama i to je već prvog dana izašlo u javnost. Međutim, ta sporna komunikacija nema nikakve veze s ovim za što me sada tereti. Dakle, sumnja zbog koje su me počeli pratiti uopće se nije potvrdila, jer ničega nije niti bilo.

Znači spletom za vas nepovoljnih okolnosti ste postali predmetom interesa policije, koja je zatim pronašla u vezi s vama nešto drugo od onoga što ih je inicijalno zaintrigiralo.

– Tako ispada. Pratili su sve moje razgovore i komunikaciju iz čega je proizašla sumnja. Ja sam za to saznao 10. rujna u večernjim satima, kada su me doveli u prostorije USKOK-a u Zagrebu. Suočio me istražitelj s postojanjem sumnje i tada je otvorena ta istraga.

Podržavam Milanovića u vezi COVID-potvrda Trenutačno najaktualnija tema su COVID-potvrde. Jesu li vam tu bliži argumenti predsjednika Zorana Milanovića ili premijera Andreje Plenkovića? – Epidemiološka situacija u Međimurju nije dobra, ali je gora bila prošle godine. U bolnici nam je na raspolaganju 360 kreveta, a hospitalizirana je 121 oboljela osoba. Imamo veći broj oboljelih nego lani, ali s općenito lakšom kliničkom slikom, manje je težih slučajeva. Što se tiče COVID-potvrda, skloniji sam podržati stavove predsjednika Milanovića. Neću baš reći da te potvrde nisu potrebne, ali na jednom primjeru iz Čakovca ilustrirat ću vam kako one funkcioniraju. U Centru kulture imamo kino i knjižnicu, za kino predstave, koje traju po dva sata, ne treba COVID-potvrda, a da biste se nekoliko minuta zadržali u knjižnici i posudili knjigu obavezna je COVID-potvrda ili negativan test. Nisam siguran da je to pravedno, za sve treba vrijediti jednaki kriteriji. Nije jasno kako se sjedenjem u kinu ne širi zaraza, kao brzom zamjenom knjige da.

I vi ste sve priznali.

– Priznao sam ono što se doista i dogodilo, vjerujući kako će se kroz istragu utvrditi sve činjenice i okolnosti. Ja ne bih želio ni na koji način komentirati istragu, niti to smijem, no puno se toga tijekom cijelog ovog vremena provlačilo kroz medije, pa smatram da se onda mogu osvrnuti na okolnosti. Meni je doista 6. svibnja, tijekom predizbornih kampanja, došao u ured i rekao da želi donirati kampanju, ali da se neće prikazati kao donator. Bio je to moj bivši kolega iz HNS-a, poduzetnik Kobal koji nikad nije radio ništa za Županiju niti je imao posao sa mnom. Uglavnom, isti je iznos taj dan položen na račun stranke, što dokazuje bankovni izvadak koji se ne može lažirati. Taj čovjek je osam godina bio član upravnog vijeća Županijske uprave cesta iu našem se razgovoru možda malo nespretno izrazio, rekao mi je: »Kada pobijediš, molim te, imam i dalje želju biti član upravnog vijeća ŽUC-a«. Ali, ni njemu ni meni u primisli nije bilo da bismo na taj način činili nekakvo kazneno djelo.

Jeste li, prije nego što vam je Kobal dao taj novac, razmišljali da ga u novom mandatu nećete predložiti upravnom vijeću?

– Imenovanje članova upravnog vijeća ustanove je u nadležnosti Županijske skupštine, čiji sastav proizlazi iz rezultata izbora. Istina, lista koju sam predvodio, voljom naroda, osvojila većinu u skupštini. Na konstituirajućoj sjednici Županijske skupštine moralo se izabrati novo upravno vijeće koje je trebalo razriješiti ravnateljicu ŽUC-a koja je izabrana za gradonačelnicu Čakovca. Kako za novog ravnatelja raspisuje upravno vijeće, Županijska skupština je izabrala njegove članove. Naime, dotadašnje upravno vijeće odgovaralo je sastavu prošlog saziva Županijske skupštine. Rezultatima izbora se odnos snaga u tom tijelu promijenio i naravno da smo onda mijenjali i upravno vijeće ŽUC-a.

Predložio sam ste u upravno vijeće Kobala.

– Da, ali to nema veze s našim razgovorom prije izbora. Upravno vijeće ima sedam članova i Kobal nije bio pojedinačan odabir. On je, osim toga, dotad već osam godina bio u upravnom vijeku. Zar bih se ja prodao za par tisuća kuna? Nikad se nisam bavio takvim stvarima. Kobal želi ostati u upravnom vijeku, htio je s tog mjesta pomoći kraju u Međimurju u kojem živi i to je sve. Moja je greška što sam ga primio na sastanak umjesto da sam mu rekao da taj novac osobno položi na račun stranke. No, to je bio propust, a ne kazneno djelo napravljeno u nekoj lošoj namjeri.

Nije nitko otpao iz upravnog vijeća zato što je u njega opet ušao Kobal, prema kojem ste, smatraju očito istražitelji, imali određene obveze zbog njegove donacije?

– Ne. Niti sam ja imao bilo kakve obveze prema njemu niti je on, ili bilo tko drugi, nešto tražio od mene. Njegova prva rečenica upućena meni, vidi se iz transkripta tog našeg razgovora objavljenog u medijima, bila je da nema nikakve obveze prema njemu.

Emotivan šok

To je to što se tiče dijela vašeg slučaja koji je najviše odjeknuo u javnosti. Tereti vas se i za zapošljavanje dvije osobe.

– Dvije zaposlenice u Županiji su na bolovanju odnosno porodičnom i trebale su nam hitno privremene zamjene za njih. Proveden je javni natječaj i dalje je na istraživanju koja mora utvrditi postojanje kaznenog djela. Spomenuta radna mjesta nisu bila izmišljena za nekoga već zamjena do godinu dana na određeno vrijeme.

Je li netko tko se javio na natječaj odbijen, iako je imao bolju referencu?

– Nije. U jednom slučaju je natječaj poništen jer je osoba koja je bila najbolja na testiranju odabrala drugi posao i odustala od ovog. Odlučio sam kao poslodavac da se taj natječaj poništi, raspisan je novi na koji se javila samo osoba koja je zatim dobila posao. Županijska administracija je živo tkivo i dnevno sam donosio brojne odluke. Kad vas netko intenzivno prisluškuje može temeljem onoga što sam govorio posumnjati u nešto, ali vjerujem da će istraga biti korektna i da će se uzeti u obzir svi argumenti.

Kako je tekao vaš razgovor s istražiteljem?

– Cijeli sam se taj dan osjećao jako loše, bilo mi je neugodno. No, istražitelj je u razgovoru sa mnom bio vrlo pristojan i nemam tu nikakve zamjerke.

Priznali ste, podnijeli ostavku na mjestu župana i istu ste večer puštenoj kući.

– U toj situaciji ne postoje osobite okolnosti koje se upućuju na temelju daljnjeg pritvaranja.

Što su vam članovi obitelji rekli kad ste se vratili?

– Imao sam njihovu izuzetnu podršku. Oni me, naravno, dobro poznaju. Ali, svejedno su doživjeli emotivan šok, majka je čak zatražila pomoć liječnika. Kako mi je policija odmah oduzela mobitel, nisam mogao ni sa kim razgovarati i nikome nije bilo jasno o čemu je tu riječ.

Što ste prvo učinili u subotnje jutro po povratku doma?

– Otišao sam u ured župana po svoje stvari. Svakom sam pročelniku napisao zahvalu na suradnji i poželio im sreću.

Nakon što ste ispraznili svoj ured, jeste li mislili da je vaša politička karijera gotova?

– U tom trenutku jesam. Izgubio sam bio svaku volju za politikom, smatrao sam da nisam sve to zaslužio nakon toliko uloženog truda i energije i rezultata koji sam imao.

Kada ste izašli malo među ljude?

– Nekoliko dana kasnije. Pitao sam se kako će građani reagirati, ali, što je za mene bilo neočekivano, gdje se god bih pojavio naišao sam na maksimalnu podršku. Bez obzira na sve što se dogodilo, ja u ova dva mjeseca nisam od građana čuo niti jednu ružnu riječ, kamoli osudu. Svi bi mi pružili ruku i govorili da se kandidiram na prijevremenim izborima. Potporu sam dobivao i na društvenim mrežama, ankete na lokalnim portalima išle su mi u prilog, ali sam ipak mislio da se neću kandidirati. To sam rekao i suradnicima u stranci.

Dali ste ostavku, a niste aktivirali zastupnički mandat. U kakvom ste uopće statusu?

– Nezaposlen sam, bez primanja. Imao sam pravo šest mjeseci primati punu plaću župana, ali to sam odbio. U Sabor nisam htio ići i biti u hladovini oporbenog zastupnika. Odlučio sam da se radije neću baviti politikom nego tako živjeti.

Ali, u konačnici ste se ipak kandidirali za župana.

– Nagovorili su me. Od mnogih sam čuo da će mi narod zamjeriti ako se ne kandidiram i da trebam ići na izbore kako bi ljudi rekli što misle o ovome u čemu sam se našao. Spontano se prikupljalo potpise za moju kandidaturu i jednostavno sam prelomio. Iskreno, plašio sam se reakcije naroda, ali dogodio se svojevrstan fenomen i to me najviše motiviralo da se ipak kandidiram. Sve pravne posljedice konkretnog slučaja ću preuzeti.

Podrška ljudi

Nije li neobično da ljudi koji su bombardirani informacijama da ste postupali protuzakonito traže vašu ponovnu kandidaturu?

– Međimurje je mala sredina i ljudi me poznaju 12 godina, od kada se bavim javnim poslom. Vjerojatno nisam slučajno za treći mandat dobio dosad najviše glasova. Sada ljudi znaju da nisam osoba koja bi se prodala za par tisuća kuna i otuda njihova podrška. Uvijek sam u politici slušao narod, a nisam se vodio nečim što bih možda osobno želio. Kada je 2017. HNS ušao u koaliciju s HDZ-om, to nije bilo dobro primljeno u Međimurju i tražili su od mene da se maknem iz toga. Učinio sam to iako sam možda mogao politički profitirati od te koalicije. Na parlamentarnim izborima osvajam mandat s velikim brojem preferencijalnih glasova, ali nikad ga ne konzumiram jer mi ljudi govore da me i dalje žele za župana. Zbog toga što je HNS bio etiketiran znamo kako, ljudi su mi rekli da ih napustim i budem nezavisan i to sam napravio.

Vi svoju političku karijeru vodite osluškujući što vam drugi govore?

– Tako je, osluškujući većinu građana. Moja je politička filozofija, a trebala bi biti svačija, da su građani moj poslodavac. U Ustavu piše da vlast proizlazi iz naroda i za mene je to Sveto pismo. Uvijek sam funkcionirao u korelaciji s narodom.

Zvučite baš populistički.

– Nije to populizam. Zar podrška građana nije najvrednija stvar u politici? Nikad me u životu nitko nije nigdje instalirao, uvijek sam samo tražio priliku za dokazivanje i radio i radio. Uložio sam veliku energiju, žrtvovao se i svakome u svakom trenutku bio na raspolaganju. Ponekad mi je to i teško padalo jer sam morao zanemariti neke druge stvari u životu, ali samo se s takvim pristupom može doći do rezultata. Ne bojim se zato ni opet sada izaći pred narod i reći: Sudite mi. Ako ne dobijem podršku na ovim izborima, više neću biti u politici. Ali, ne želim otići prije nego što građani kažu svoje mišljenje o svemu što mi se dogodilo.

Je li vas ipak napustio neki stranački dužnosnik ili član?

– Apsolutno nitko. Čak su moju kandidaturu podržale i stranke koje su ranije bile uz neke druge političke opcije.

HDZ je rekao da se neće uopće miješati s vama i čak nemaju svog kandidata na ovim izborima.

– Po prvi put u Međimurju kandidata nemaju ni HDZ ni SDP. U njihov motiv ne bih ulazio, ali trebali su ići na izbore kako bi testirali rejting u našoj županiji. Uostalom, prije mjesec dana svi su govorili da će imati kandidata za župana.

Za razliku od HDZ-a, njihov nacionalni koalicijski partner HSLS je uz vas.

– Redovni lokalni izbori bili su prije par mjeseci, građani su rekli svoje tako da je jedino fer ići na isti način istom ekipom, pa će Josip Grivec iz HSLS-a biti kandidat za zamjenika župana.

Kakva je kampanja, napadaju li vas protukandidati?

– Ja nemam nikakvu kampanju niti smatram da je potrebno. Moja kampanja uvijek traje četiri godine mandata i očituje se u rezultatima i političkom djelovanju. Što se tiče protukandidata, neki od njih služe se retorikom kao da mi je već presuđeno, bez presumpcije nevinosti. Ali, to je predizborni folklor.

Piše: Dražen Ciglenečki

Izvor: https://www.novilist.hr/