Draga braćo i sestre!
Znamo lijepo kazati: „Božić je na vratima!“ Kao da je na našim vratima – kuca i želi ući. Nije to gost, kojega ne poznamo. Naprotiv, to je onaj koga su mnogi proroci najavili. Davali su mu lijepa imena. Vidjeli su njegovo poslanje i njegovu ulogu u povijesti života ljudskoga roda.
Sviđa mi se slika koju donosi prorok Izaija. On vidi Mesiju koji žuri, koji dolazi u svoju ordinaciju gdje ga u čekaonici čekaju mnogi – slijepi, gluhi, hromi, nijemi (usp. Iz 35, 5-6) – oni koji nemaju mogućnosti hoditi zajedno s drugim ljudima. I On dolazi izliječiti svaku bolest. Specijalist je za čovjeka i sve njegove bolesti. Posebno je specijalist za bolesti srca. U ljudskome srcu kliju bolesti, kao što su zle misli, krađe, ubojstva, opakosti, prijevare, razuzdanosti, zlo oko, uznositost, bezumlje (usp. Mt 15, 19). Ovako bolesno ljudsko srce rađa i ono najgore: rat, razaranje, ubijanje. Baš tamo gdje je Dobri Čovjek, za nas Bog i Spasitelj, posijao dobro sjeme, dao lijek svakoj bolesti, posebno bolesti srca, danas bukti nemir. Spontano nam dolazi na pamet da ga zamolimo da ponovno prošeta istim stazama da susretne razorena srca. On dolazi iscijeliti slomljena srca (usp. Iz 61, 1).
Nisam stručnjak u jeziku, posebno ne u grčkom, ali mi je pred oči došlo jedno tumačenje, jedna usporedba. Riječ terapija, liječenje, služenje, njega bolesnika u grčkom glasi therapeo. Ima isti korijen s drugom riječi theoreo, što znači gledati, promatrati, kontemplirati Boga. Ne događa li se liječenje u tom istom korijenu – kada promatramo Boga koji je došao među nas? Vidjeti Boga. Božić je dan u kojem se Bog dâ vidjeti. On je Emanuel – Bog s nama i dolazi da ga vidimo. Tamo gdje ima jednostavnosti, kao kod pastira, on se dâ vidjeti. Gdje ima one zdrave mudrosti, kao kod mudraca, on se dâ vidjeti. Gdje ima ljubavi kao kod Marije i Josipa, Bog se dâ vidjeti. Vidjeli su ga oni koji su uporni i bogobojazni kao Šimun i proročica Ana. I mi želimo biti u tome društvu i Boga vidjeti kroz ove dane.
Svakako, molimo za one kojima je oružje zaslijepilo srce da im Bog otvori srce kako bi vidjeli i u njega gledajući, promatrali, kontemplirali Boga koji nosi ozdravljenje – i tako pošli putem mira, ozdravljenja, sloge – da dopuste da im Bog svojom riječju, ljubavlju, zabije zastavu mira u njihova srca.
Bog ide i po rubovima našega života. Traži mjesto koje je njegovo, a to je središnje – kako bismo ga mogli vidjeti, promatrati u dubini svoga srca. Ako ga promatramo u dubini svoga srca, tada ćemo i mi poći putem ozdravljenja, ozdravljenja nas samih, naših obitelji, našega društva. Upravo to od srca želim svima vama. Neka se mir začme u vašim srcima. Dok promatrate Boga, nosite ga u svoje kuće, obitelji i širite ga gdje vas On pošalje. Sretan vam Božić i blagoslovljena nova godina!
Bože Radoš
varaždinski biskup
