Piše: KRISTINA GITA KAVRAN
Svakoga dana za one koje volite zasigurno činite mnoge dobre stvari, ponizno i s mnogo ljubavi, bezuvjetno i bez očekivanja, no oni to ne vide i ne cijene. Vide samo svoj doprinos, samo ono što oni daju… Često vas ne doživljavaju ozbiljno, ignoriraju vas ili ponižavaju. Jeste li se ikad upitali zašto je to tako? Jeste li se ikad postavili za sebe, rekli kako se osjećate, što vam smeta? Ili uvijek šutite?
Šutnja nije uvijek zlato. Možete prijeći preko nečeg dva-tri puta, no tolerirati nešto u nedogled nema smisla. Negdje mora postojati granica vašoj toleranciji i strpljenju. No vaša reakcija i dalje mora biti iznad njihove jer inače niste ništa bolji.
Kad vas netko ne doživljava, ignorira, podcjenjuje, ponižava, igra se s vama, vi ste u ulozi „žrtve“, a drugi u ulozi „nasilnika“ ili “agresora“. Ako krenete u nasilnu obranu sličnim nekontroliranim impulzivnim reakcijama, vaša uloga „žrtve“ vrlo brzo prijeći će u ulogu onog koji je iskazivao neki oblik nasilja nad vama. Vrlo je tanka linija između svjetla i tame, između dobra i zla. Zato je vrlo važno da se trudimo uvijek svjesno reagirati da ne napravimo još veću štetu. No ako uopće ne reagirate, znači da pristajete na svoju ulogu žrtve jer tu „žrtvu“ na neki način svakom ne-reakcijom birate kao ulogu koju „želite“ jer nemate izbor. No upravo ne-reakcija vaš je izbor: „Biram ulogu žrtve!“.
Ako koristite šutnju kao ustaljenu naviku svoje obrane, u njihovim očima možda ispadate slabi i mali, možda čak glupi iako naravno niste ništa od toga, samo je to vaš stil preživljavanja. Ako šutite i ne borite se, ili vas vodi strah da još više ne pogoršate cijelu situaciju, ili vam savjest ne dozvoljava da i vi na neki način ranjavate, nećete se nikada maknuti iz začaranog kruga žrtve i krvnika. Ako želite promjenu, pa i onu najmanju, nemojte čekati da druga strana nešto promjeni, budite onaj koji će prvim pravim korakom pokrenuti lavinu promjena jer u suprotnom, ako ostanete u starom filmu, agresor vašom šutnjom može manipulirati i koristiti je protiv vas jer mu to daje osjećaj slobode, vidi da može sve, i što god da učinio, neće dobiti uzvraćen udarac. No on sigurno ne razmišlja na način da vas možda vodi savjest i samo najbolja namjera koju naravno prati i određen strah, no taj strah je više strah zbog odgovornosti.
Savršen pravi prvi korak je svjesni korak. Da bi do njega uopće došlo, prije svega stanje u sebi morate dovesti na neku prihvatljivu skalu pozitivnog emocionalnog naboja. Ne možete ispravno krenuti u obranu, ako ste puni ljutnje, bijesa, straha, tuge, nezadovoljni i frustrirani… NE jer u takvom stanju vaš svjesni dio nije dovoljno zreo, jasan i snažan. Kad vas vode niže vibracije emocionalnih procesa vodi vas onaj instinktivni automatski impuls za preživljavanjem, no ne i on svjesni, razumni i miroljubivi.
Kad odlučite krenuti u novo poglavlje života, uđite u njega u miru, punog srca sa svjesnim razumijevanjem svega u vama i svega onog što vas okružuje. Da biste povećali svjesnost u svom tijelu, trebate u stresnim situacijama naučiti disati. Pravilno disanje otpušta toksični utjecaj stresa, opušta živčani sustav i govori tijelu da ne mora bježati ili se boriti pod svaku cijenu da preživi. Udahnite duboko, zadržite dah i u sebi brojite do 5, potom izdahnite snažno kroz usta… ponovite to nekoliko puta… Nakon toga dišite polako i duboko i polako i potpuno izdišite… Vrlo brzo osjetit ćete promjenu. Bit će to kao da ste upalili svjetlo u zamračenoj sobi. Ako vam iz prve ne uspije, nemojte odmah odustati. Za svaki korak treba vremena da vaše tijelo, duh i um shvate da se nešto mijenja.
Budite ljubav, volite, čuvajte svoj duh i ne dajte na sebe, izborite se za svoje mjesto pod nebom. Čuvajte se i pazite ne ranjavajući pritom nikoga oko sebe. Možete to!
