PIŠE: ŽELJKA DRLJIĆ
„Bjež’te od Međimuraca, to je poseban soj ljudi“, komentar je anonimnog, nasmrt preplašenog čovjeka iz Zagreba u trenu kad je na portalu pročitao odluku koju je donijela (božica) HERA, obznanjujući Zagrepčanima da im je izabrala novog opskrbljivača plinom – tvrtku Međimurje plin d.o.o. Čakovec. Anonimni komentator nije argumentirao svoj stav o Međimurcima, stoga vjerujmo da je uzrok njegova ispada – nesretna ljubav (prema nedostižnoj, lijepoj Međimurki), a sreća ga nije pomazila ni u sportskoj kladionici i, eto, preduvjeta za obrušavanje. Ovaj nevažni komentar važan je samo utoliko što je isplivao iz mora članaka na temu tjedna – plinski rat.
U silnim objavama medija s područja Zagreba, bilježim solidan broj ozbiljnih članaka u koje su uključeni stručnjaci za energetiku, interesno nepovezani s Međimurje-plinom ni Gradskom plinarom Zagreb-Opskrba. Slažu se da u plinskom ratu gradonačelnik Zagreba ratuje sam protiv sebe, lupetajući o svojoj Plinari kao „uspješnoj tvrtki koja posluje s nulom ili ogromnim gubicima“, pri tome omalovažavajući Međimurje-plin, spekulirajući o zlim namjerama direktora međimurskog javnog poduzeća i pozadinskom politikom. A u pozadini je samo činjenica da je moćni tim Međimurje-plina u utrci pobijedio nesposobne. Zato što se kao malo tko nose s plinovitim jednadžbama čije se nepoznanice ‘ukazuju’ tek u budućnosti. Pa je – uz pomoć tog moćnog tima koji vodi Vesna Varga – direktor Nenad Hranilović kao Rocky Balboa ušao u plinski ring, ili u maniri Rockefellera ušetao u (plinsko) tržište. Nemožemovci su se zapjenili, pokazavši koliko su nedorasli velikoj igri, dok je Rocky smireno odradio val medijskog interesa, bez ispaljivanja ijedne uvrede prema nemožemovcima, te prema posrnuloj zagrebačkoj Plinari, baratajući jezgrovitim argumentima, ali i s dozom opreza prema megazalogaju koji je njegova tvrtka zagrizla.
Za one koji nisu pratili, regulatorna agencija – ‘božica’ HERA – srušila je proljetos svoj prvi natječaj za opskrbljivače (na kojem je Međimurje-plin, uz Zagreb, osvojio i Slavoniju). Natječaj su srušili da Međimurje-plin ne bi koncentrirao toliku moć na tržištu, te da pomognu upravi zagrebačke Plinare da se sabere. HERA raspisuje drugi natječaj, mijenja uvjete, Plinara se nije sabrala, i Međimurje-plin osvaja Zagreb. Stručnjaci su suglasni – legitimno je.
Međimurje-plin je uspješna tvrtka koja se izborila za status na vrlo zahtjevnom, nestabilnom tržištu. Nisu izdržali samo udarce konkurencije i HERE same, te globalne poremećaje, već su izbjegli i opasne zamke na svom terenu. Godine 2016. pratila sam za javnost jednu takvu situaciju u kojoj je Međimurje-plin matirao potencijalno opasne protivnike u zlokobnoj partiji šaha: “Međimurje-plin trenutno je u fokusu javnosti jer je za kupovinu poduzeća zainteresiran mađarski MOL. Zazubice ne rastu zbog neuspješnih, pa su se i u međimurskoj političkoj areni ukrštala koplja oko prodaje Međimurje-plina. Zasad, o prodaji nema govora. U zraku je ostala lebdjeti tek jeza od sjećanja na međimurske gigante koji su u jednako mutnim uvjetima, tada zvanima privatizacija, izbrisani s gospodarske karte“, zapisala sam u članku te godine. Radilo se o tome da je jednom š(t)efu grada sinula ideja da nagomilane dugove sanira prodajom uspješnog javnog poduzeća. Obiteljsko srebro se ne prodaje, to rade gubitnici.
JESMO LI DORASLI VELIKOJ IGRI?
Na sceni je nova igra prijestolja i Međimurci sada imaju rijetku priliku potvrditi dio izjave bezimenog s početka ovog teksta. Dio koji kaže da su Međimurci poseban soj ljudi – ali u smislu mudrosti.
Predsjednik ‘plinskog’ sindikata izjavio je u medijima da će osobno sklopiti ugovor s Gradskom plinarom Zagreb-Opskrba, a ne s Međimurje-plinom, sa sljedećim argumentom: „Zato što sam Zagrepčanin.“
U tom grmu leži zec. Otvorila se prilika da građani Međimurja pokažu koliko su „svoj soj“. Mogu za opsrkbu plinom izabrati svoje, stati uz jaku tvrtku iz koje se novac slijeva u blagajne međimurskih gradova i općina, u naše sportske klubove, udruge s područja kulture, u humanitarne ciljeve. I ne treba to biti odluka iz inata, bolje da bude pragmatična, u ime zdravo-razumske računice. Međimurje-plin može nastaviti opskrbljivati međimurska kućanstva plinom, ako tako građani budu htjeli i koji budu htjeli, a tim koji je pobijedio u velikoj bitki za Zagreb, moći će i za svoje Međimurje izračunati „lokal-patriotsku“ cijenu. Možda i bolju od plinskih konkurenata koji su na natječaju dobili javnu opskrbu našega područja. Koga god izabrali, najveći iznos zimi uvijek će biti onaj s uplatnice za plin (ako se i grijete tim energentom). Dok je plina, tako će biti i sve drugo je utopija. Posrijedi je šira slika – posrijedi je pitanje imamo li svijest o granicama vlastite moći, moći da svijet koji ne možemo mijenjati ipak donekle oblikujemo prema vlastitim potrebama i pravilima.
Zato u areni ima prostora i za djelovanje međimurskih političara koji dosad nisu prozborili ni riječ. Ili barem niti jednu pametnu. Ima još vremena da se saberu, ovo je igra za velike igrače i u nju se ulazi hladne glave.
