PIŠE: ŽELJKA DRLJIĆ
Ako imaš pravog čovjeka na pravom mjestu u Zagrebu s kojim možeš pojest’ janjetinu, možda možeš nešto i riješiti, bilo u osobnom interesu, bilo u interesu sredine koju predstavljaš. Politika (i) u Hrvatskoj je – janjetina. Toj činjenici korijen je u praskozorjima naše civilizacije. Moćnom bogu se prinosila žrtva, nerijetko janjac, a danas se s „bogovima“ u Zagrebu jede janjetina i trguje interesima, što je suštinski isto.
Međimurci su samo u kratkim intervalima SDP-ove vladavine hrvatskim Olimpom imali kome žrtvovati janjca pa ponešto i izmoliti. Prisjećam se… ne bismo danas imali opremljenu angiosalu u novom bolničkom paviljonu niti obučene kardiologe, da nije bilo „pravih ljudi na pravom mjestu u pravom trenutku“ tijekom kratke SDP-ove vladavine. I to je bilo tako, usprkos činjenici da smo u to doba imali najbolju pripremu u Hrvatskoj za osnivanje takvog oblika kardiološkog centra, zahvaljujući trudu naših liječnika. No, njihov je trud bio tek kulisa – janjetini. Danas, nemamo kome žrtvovati janjca… aktualni žrtveni oltari ne primaju darove međimurske. Zašto? Zna se! Više vole prase.
Međimurska županija ima dobrih projekata od kojih dio ovisi upravo o janjetini u Zagrebu. Primjerice, već bi se gradio palijativni centar da imamo partnera za janjetinu. No, zapeli smo u paradoksu: imamo love, a nemamo kome platiti janjetinu.
Nemamo ni glas u Saboru. Rečenice naših zastupnika su krezube, nema ni jedne ubodne kojom bi svratili pozornost novinara na naš kraj. Premijer je u Saboru, odgovarajući na pitanja o našoj Bolnici, suradnju s Međimurskom županijom nazvao „sjajnom“, dodavši: „Kad god dođemo na sjever Hrvatske, neki novi projekt je u pitanju“. Tako se premijer priključio korpusu političara s državnog vrha koji Međimurce i njihove lidere tapšaju po ramenima, hvaleći im vjeru (u vlastite snage). Nešto poput podozrivog stava Vatikana prema hercegovačkom svetištu Kraljice Mira koji u osnovi glasi: njegujete (pravo)vjeru, al nemojte nam prodavat’ ukazanje.
Za razliku od Međugorja, Međimurje stremi drugoj vrsti „ukazanja“: potpori za razvoj dostojnoj državnih prvaka na tom planu, te uvažavanju specifičnosti. Ali to se u sabornici ne artikulira. Uskoro će istupe naših zastupnika pratiti i titlovi, a u „prijevodu“ se, kažu, mnogo gubi.
