Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije, u Međimurju od pamtivijeka poznata kao „Velika meša“, predstavlja jedan od najvažnijih stupova duhovnog i kulturnog identiteta međimurskog čovjeka. Iako je Katolička crkva službenu dogmu o Marijinu uznesenju proglasila tek 1950. godine, jaka marijanska pobožnost u našem kraju seže stoljećima unatrag. Ona je duboko utkana u narodne običaje, pjesme i svakodnevni život između Mure i Drave.
Od starinskih zavjeta do velikih proštenja
Povijest slavljenja Velike Gospe u Međimurju neraskidivo je vezana uz hodočašća (proštenja). Nekada su naši stari na ovaj blagdan kretali na put rano ujutro – pješice, u narodnim nošnjama, često bosi, pjevajući marijanske pjesme kroz međimurska polja i sela.
Središnje mjesto povijesnog kontinuiteta ovog blagdana svakako je Sveta Marija, jedno od najstarijih i najznačajnijih marijanskih svetišta u Međimurju. Tamo se generacijama okupljaju tisuće vjernika kako bi ispunili svoje zavjete i potražili utjehu. Uz Svetu Mariju, povijesna tradicija proslave „Velike meše“ duboko je ukorijenjena i u mjestima poput Belice, Svetog Martina na Muri te Pušćina, gdje se blagdan slavi s posebnom pobožnošću i ponosom.
Spoj duhovnosti i pučke tradicije
Kroz povijest, Velika Gospa nije bila samo vjerski čin, već i društveni događaj godine. Nakon svečanih koncelebriranih misa na otvorenom, uslijedilo bi tradicionalno pučko slavlje. Proštenjarski štandovi s licitarima, medenjacima, gvircem i drvenim igračkama privlačili su staro i mlado. Bila je to prilika za obiteljska okupljanja, susrete rodbine koja je radila u tuđini te nezaobilazne razgovore o ljetnoj žetvi i plodovima zemlje, jer kako stara međimurska mudrost kaže – nakon Velike meše ljeto polako ide svome kraju.
O očuvanju baštine
Danas, u modernom vremenu, proslava Velike Gospe u Međimurju uspješno spaja tradiciju i suvremenost. I dok se danas na mise dolazi automobilima i biciklima, a općine poput Svete Marije uz blagdan vežu i moderne kulturno-zabavne manifestacije, srž je ostala nepromijenjena. Iskrena vjera, zajedništvo i ponos na vlastitu kulturnu baštinu i dalje svake godine 15. kolovoza preplavljuju međimurska svetišta, dokazujući da „Velika meša“ ostaje trajni čuvar međimurske duše.
(rd)
