Kako u vremenu sveopćeg otuđenja i fenomena poput Quiet quittinga (tihog odustajanja) odgojiti empatične, stabilne i samosvjesne buduće zdravstvene djelatnike? Odgovor na to goruće pitanje tražio se na MŽSV-u održanom u Zagrebu, namijenjenom nastavnicima zdravstvene njege. Predavanje su održale nastavnice Srednje škole Čakovec, Đurđica Hlapčić i Brigita Prstec.
Pojam Quiet quittinga relativno je nov na našim prostorima, a označava emocionalno povlačenje iz posla, skini učionice i odrađivanje tek minimalnih zadataka. Kada se taj fenomen prelije na zdravstvene i obrazovne ustanove, izravno utječe na one najranjivije – učenike. Predavanje je stoga stavilo naglasak na neraskidivu vezu: samo nastavnik koji brine o sebi i svom mentalnom zdravlju može adekvatno prepoznati potrebe učenika, poučiti ih brizi o samima sebi i pripremiti ih za izazovan sustav zdravstvene skrbi.
Nastavnik kao model
Kako poučiti učenike brizi o sebi?
Zdravstvene škole pripremaju mlade ljude za profesiju u kojoj je empatija ključna, ali ih prečesto zaboravljamo naučiti kako da zaštite sebe od sagorijevanja. Predavačice su istaknule da se empatija i samosvijest uče primjerom. Kroz analizu materijala s predavanja, definirane su ključne poruke koje kroz nastavni proces moramo prenijeti učenicima:
Pronalaženje vlastite motivacije (“sidra” koja nas drže)
Učenike od prvog dana treba poticati na dublje promišljanje o odabiru ovog poziva. Istraživanje vlastite motivacije pomaže im da u teškim trenucima školovanja ili prakse pronađu “sidra” koja ih drže i daju im smisao.
Pravo na pogrešku kao dio učenja
U zdravstvu vlada ogroman pritisak od pogreške, što kod učenika stvara paralizirajući strah. Na predavanju je naglašeno kako učenike moramo poučiti da „ne moraju biti savršeni i uvijek raditi stvari na pravi način” dok god uče. Neuspjeh na praksi ili u školi je samo povratna informacija, a uči se i raste kroz akciju i prilagodbu.
Izgradnja mreže podrške protiv izolacije
Učenici u zdravstvenim školama rano se susreću s ljudskom patnjom i teškim sudbinama. Izuzetno je važno usmjeriti ih da potraže podršku – razgovor s kolegama iz klupe, nastavnicima, mentorima ili stručnim osobama ključan je da izbjegnu osjećaj izoliranosti i emocionalne preopterećenosti.
Učenici koji prolaze kroz vlastite oblike “tihog odustajanja” od škole i učenja često nisu problematični; oni postaju nevidljivi, povučeni i gube motivaciju. Sudionici predavanja raspravljali su o tome kako prepoznati te rane znakove mogućeg narušenog mentalnog zdravlja kod učenika.
Zaključak predavanja šalje snažnu poruku javnosti: briga o mentalnom zdravlju i samosvijest nastavnika prva su linija obrane za mentalno zdravlje učenika. Da bismo dobili generacije zdravstvenih djelatnika koji će suosjećajno brinuti o pacijentima, moramo ih u školama prvo naučiti kako da suosjećajno brinu o sebi.
Đurđica Hlapčić, mag. med. techn
