Obilježavajući početak pretprograma Muzičkog biennala Zagreb, koji će publika imati priliku pratiti u travnju 2023., revidirana verzija djela „Semi-mono-opera“ Silvia Foretića bit će izvedena u ponedjeljak, 10. listopada u Teatru &TD, s početkom u 20 sati.
Ovo djelo za pjevača i vrpcu iz 1979. godine praizvedeno je upravo na MBZ-u te godine, a sada će publici biti predstavljeno u novom ruhu, u režiji Marija Kovača. U glavnoj i svim ostalim ulogama, gledat ćemo i slušati tenora Ladislava Vrgoča, koji o Foretićevom djelu kaže: „Glazba je iznimno kompleksna. Na mene je ostavila prije svega dojam da ju je pisao skladatelj koji zna kako pjevanjem (gledam iz rakursa pjevača) označiti promjenu emocije, uzbuđenje ili dvojbu. Ni u jednom trenutku g. Foretić ne gubi nit vodilju te fenomenalno, na iznimno osebujan način, opisuje osjećaje i razmišljanja glavnog lika, kao i pomoći i ‘napade’ ostalih aktera.“
Silvio Foretić, ‘enfant terrible’ hrvatske suvremene glazbe, 1979. napisao je djelo koje se poigrava idejom jedne od najvažnijih klasičnih formi – operom. U djelu „Semi-mono-opera“ On, skladatelj, preispituje samog sebe, svoje umijeće i čeka da mu se otkrije te obrati Ona, Opera. Kroz skladateljeva unutarnja previranja i postepeno rastuću disocijaciju od konkretne stvarnosti, Ona dobiva svoj glas, ali ne pjeva samu sebe, već ponavlja rastrojene skladateljeve misli kao jeka. Foretić uvodi i lik dr. Freu(n)da, koji pokušava urazumiti skladatelja da već jednom napiše tu operu i lik Susjeda, gospodina Sordinija, koji se buni na buku i narušavanje noćnog mira skladateljevim slobodnim vokalnim ekspresijama; njima se pridružuju neidentificirani građani i policija koja dolazi na Sordinijev poziv pred sam kraj mono-čina. „Pustio sam da glazba teče; ima tu i rock-glazbe, ima Beatlesa – izdaleka, ima Puccinija, ne može se reći da ima, direktno, jedan smjer, nema ni citata; ima oponašanja stilova.“ izjavio je Foretić o procesu skladanja ovog djela.
Redatelj Mario Kovač osvrnuo se na svoj prvi susret s Foretićevom glazbom: „Tada sam intenzivno slušao Franka Zappu i činilo se kao da mi Foretićeva glazba dodatno daje potvrdan odgovor na pitanje: ‘Does humor belong in music?’ Uostalom, baš kao i brojni duhoviti glazbeni odlomci na koje nailazimo kod Mozarta, Rossinija pa čak i Cagea, ako pažljivo slušamo. Taj strah od humora, od kojeg često pati ‘ozbiljna umjetnost’, vrlo me često zasmeta i u kazalištu…”
Publiku će u dvorani Teatra &TD dočekati i publikacija autorice Mirte Špoljarić iz koje doznajemo: „U ovom slučaju on (Foretić) slušatelja želi potaknuti na preispitivanje značenja jedne u tradiciju čvrsto inkorporirane glazbene vrste. Što je u ono vrijeme značila, a što nam danas znači opera; što je to što čini operu i kako bi ona trebala zvučati (i izgledati!); kako se skladatelj nosi s tradicijom, jasno utvrđenim i postupcima Nove glazbe olabavljenim zahtjevima; kakav stav slušatelj/gledatelj treba zauzeti prema djelu ovakvog tipa?”
U realizaciji revidiranog djela, punim nazivom „Semi–mono–opera”, „semiopera semiseria“ za pjevača i elektroniku, također su sudjelovali scenografkinja Andreja Lipej, kostimografkinja Iva-Matija Bitanga te dizajner svjetla Bojan Gagić. Višeslav Laboš i Tihomir Vrbanec zaduženi su za ton, a Ivan Josip Skender za završnu produkciju snimke.
Predstavu „Semi-mono-opera” pogledajte i poslušajte u ponedjeljak, 10. listopada u Teatru &TD u 20 sati.
Đurđica Sarjanović
