Na 6. Forumu o urbanoj sigurnosti, održanom jučer u okviru Hrvatskih dana sigurnosti 2024. otvorila se vrlo aktualna i vruća tema. Na panelu pod nazivom “Strani radnici i migranti u našim gradovima: počinitelji ili žrtve kaznenih djela?” deset je panelista pokušalo odgovoriti na pitanja o strahu za sigurnost zbog sve veće prisutnosti stranaca u našim sredinama, posebice u gradovima, te je li taj strah opravdan.
U uvodnom izlaganju je dr.sc. Hrvoje Butković sa Instituta za razvoj i međunarodne odnose stavio naglasak na izmjene Zakona o strancima, čija je intencija da se smanje administrativni procesi produženjem radnih dozvola sa jedne na tri godine i dozvola za sezonski rad do devet mjeseci. Sektori s najviše radnih dozvola su graditeljstvo, turizam i ugostiteljstvo. No, cilj je potaknuti dolazak visoko kvalificirane radne snage jer je hrvatska visoko kvalificirana radna snaga emigrirala, a umjesto nje dolaze nam niskokvalificirani radnici. Vladi RH su upućene kritike da se ne bavi integracijom stranih radnika i nema viziju, da se zapošljavaju na nisko plaćenim poslovima što ih dovodi u rizik od siromaštva, da brojna socijalna prava postoje na papiru, ali je problem u njihovoj realizaciji. Osvrnuo se i na učenje hrvatskog jezika s čim jako kasnimo, a broj predviđenih sati nije adekvatan.
Dijana Kesonja, zamjenica pučke pravobraniteljice, ukazala je da je, nakon Bosne i Hercegovine, najviše radnih dozvola izdano imigrantima iz Nepala po čemu su ove godine pretekli radnike iz Srbije. Pučkoj pravobraniteljici se najviše žale jer nisu dobili plaću, jer im je isplaćeno manje od dogovorenog, jer im je dio isplaćen na ruke, jer su bili prisiljeni na prekovremeni rad bez prava na dnevni i tjedni odmor, nije im pružena pomoć nakon ozljede na radu, moraju obavljati poslove koji nisu u ugovoru o radu, a uz sve to poslodavci im zaprijete da će dobiti otkaz i da će im oduzeti putovnicu budu li inzistirali na svojim pravima.
Navela je neke konkretne primjere. Jedan poslodavac je od konobarice nakon sezone tražio da mu čisti kuću i čuva djecu. Jedan radnik se u ime svojih desetak kolega požalio na loš smještaj, a inspektorat je u kontroli otkrio da su u stvari radili za tri poslodavca. Jednom Indijcu je poslodavac rekao da mu mora predati putovnicu želi li dobiti plaću. Uzbekistanac se pak nekoliko puta ozlijedio na radnom mjestu, no niti jednom nije dobio pomoć, a slučaj nije prijavio policiji jer se bojao posljedica. Neki strani radnici smješteni su u kontejnere ili unutar tvorničkih postrojenja.
Ured Pučke pravobraniteljice izdao je brošuru na jedanaest jezika u kojoj su navedena pitanja i odgovori o najčešćim povredama prava. Vladi preporučuje da brzo usvoji migracijsku i integracijsku politiku kako ne bi došlo do getoizacije. S druge strane, i društvo treba pripremiti za strane radnike jer su drugačiji što dovodi do verbalnih i fizičkih napada na njih.
Dr.sc. Marica Marinović Golubić s Fakulteta hrvatskih studija, Odsjek za sociologiju, predstavila je projekt Fakulteta “Suvremene radne migracije – novi stanovnici grada Zagreba”, u sklopu kojega su obavili terensko istraživanje – intervjue sa trideset stranih radnika iz Nepala, Indije, Pakistana i Filipina.
Na pitanje zašto Hrvatska odgovarali su da su ih privukli more i nogomet, no najviše od svega činjenica da smo u EU jer Europa njima znači bolji i bogatiji život, a državljanstvo neke od zemalja EU je najpoželjnije državljanstvo svijeta, poželjnije od državljanstva SAD-a. Cijela obitelj se udružuje da ih pošalje u EU, a taj pothvat košta šest do sedam tisuća eura. Zadužuju se po godišnjoj kamati od čak 36 posto pa zato većinu plaće šalju obitelji koja onda vraća taj dug, dok sebi ostave oko 150 USD da bi preživjeli u Hrvatskoj.
Istraživanje je pokazalo da s Filipina stižu podjednako i muškarci i žene od kojih su mnoge udane i imaju djecu, s kojima komuniciraju preko mobitela i šalju novac za njihovo školovanje. Iz Nepala stiže više muškaraca nego žena, i to Nepalke mlade i neudane, a muškarci su uglavnom oženjeni. Iz Pakistana, Bangladeša i Indije stižu isključivo muškarci. Zajedničko im je da svi oni strepe hoće li im se obnoviti radna dozvola. Zaključak istraživanja je da naše društvo postaje multietničko i imigracijsko jer smo za imigrante bogati zapad, no problem je što regrutiranje i dovođenje stranih radnika prepušteno isključivo privatnicima i posrednicima.
U panel diskusiji koju je moderirao doc.dr.sc. Krunoslav Borovec, član Znanstvenog savjeta Hrvatske udruge menadžera sigurnosti, čuo se i glas poslodavca stranim radnicima. Goran Burišić, mag. kriminologije iz zagrebačke tvrtke Novo People, koja zapošljava oko 120 stranih radnika koji rade za Wolt kao dostavljači, rekao je kako su oni lani i ove godine bili jako izloženi napadima. Dočekaju ih i pokupe im narudžbu, a u Novom Zagrebu su djeca od 14 do 16 godina dostavljače gađala voćem, kamenjem i drugim predmetima te ih rušili sa skutera. Strani radnici dolaze preko agencija koje izazivaju probleme jer im obećaju ogromne plaće, a kad dođu ne znaju što će raditi. U Indiji, primjerice, ne mogu u našem veleposlanstvu uopće tražiti vizu već moraju imati agenta koji od njih uzima novac i aplicira za vizu. Neki radnici dolaze u Hrvatsku s planom bijega dalje u zapadne zemlje na što ih često potiču upravo njihovi agenti koji su ih i doveli u Hrvatsku.
Na pitanje moderatora jesu li hrvatski građani spremni na promjenu zajednice koja postaje multikulturalna, multietička i multirasna, dr.sc. Marica Marinović Golubić je odgovorila da smo u etničkom kontekstu jedno od najhomogenijih društava, a sugerirala je i da bi država morala razmisliti o tome koga želi za buduće radnike.
Na panelu su, osim navedenih, sudjelovali i zamjenica Pravobraniteljice Dijana Kesonja, prof.dr.sc. Irena Cajner Mraović sa Fakulteta hrvatskih studija Zagreb te Nina Gregović, načelnica Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove i Jan Borković, voditelj Službe za nezakonite migracije, oboje iz PU Primorsko-goranske županije.
U uvodnom izlaganju “Obranjiv prostor kao nova dimenzija” Krunoslav Borovec istaknuo kako su u pojedinim gradovima zapušteni kvartovi podloga za kriminal. Dao je primjere Bruxellesa i Pariza, ali i ukazao da takvih dijelova imaju i gradovi Hrvatskoj.
Zašto nastaju geta i kako ih ne imati?, zapitao se Borovec. Jedno od rješenja vidi u dizajnu okoliša, ali je svjestan da to nije jedino što može spriječiti getoizaciju. Navodi da u osjetljivim urbanim područjima raste stopa kriminaliteta, kao i rizik od viktimizacije.
Tomislav Jukić s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu izlagao je o gradovima budućnosti te potvrdio kako javni prostor mora izgledati primjereno životu koji će se tamo odvijati bilo da je riječ o socijalizaciji ili prometu. “Zeleni prostori smanjuju opasnost od kriminala”, istaknuo je Jukić.
Mihael Mišo Mudrić, profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu, govorio je o sigurnosti gradova i politikama privatnosti i usklađivanju s Uredbom o umjetnoj inteligenciji. Iznio je podatke o tome što sve čeka kompanije i javni sektor u iduće dvije godine.
Renata Ivanović
