MUŠANJKA SE BERE U DRUGOJ POLOVICI LISTOPADA
U poplavi uvoznih jabuka svih vrsta koje danas kupujemo u trgovinama, sjećanje me vraća u pedesete, šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća. Smočnice, ostave, podrumi, mirisali su na onu istinsku jabuku koju smo zvali MUŠANJKA. Od berbe u listopadu do gotovo travnja, trajala je i trajala, bez trulenja. Ta stara sorta, otporna na pepelnicu u krastavost bila je voćna poslastica koju su voljeli svi u obitelji.
Mušanjka je bila osrednje krupnoće, sitnog okruglastog ili valjkastog oblika, sa sitnim rebrima oko čašice, koža glatka, sjajna, zelenasto žuta ili bijelo žuta s finim rumenilom. Ono najvažnije, sočna i aromatična.
Iako stare sorte jabuka nemaju lijep izgled ili cijenu kao industrijske, sasvim sigurno, velika je razlika u okusu i mirisu. Kako danas proizvodnja jabuka teži ka zaradi, a stare sorte ne donose željeni prihod, njihov nestanak je logičan.
Voćari koji nisu opterećeni zaradom, za svoju dušu nastoje sačuvati tu staru sortu pa je tu i tamo možemo naći na području Ludbrega, ali i Svetom Martinu na Muri. Srećom, zahvaljujući tim entuzijastima stare će sorte jabuka u Međimurju biti očuvane te predstavljene kao važan dio međimurske baštine i atraktivne turističke ponude izvorne i zdrave hrane.
Vjerojatno mušanjku nećemo naći u našim trgovinama, ali vrijedi otići kod voćara i zagristi jednu od najboljih jabuka ikada.
(rd)
