Poštovane građanke i građani Međimurja!
Dok naš narod svakim danom sve teže proživljava zatvorenost kod kuće, svjedoci smo kako se dio romske manjine koja živi na području Međimurja polako vraća svojim navikama kamenovanja kuća, vrijeđanja i kriminalnih radnji. Stigli su ponovno oni dani kada stiže najlakše zarađeni novac, a naše žene rade i dalje za siću nedostojnu ljudskog života, muškarci za ponešto veću. Proslava je počela i trajat će par dana, ali u Pribislavcu treba to preživjeti, a mom prijatelju Alenu i njegovoj obitelji država nije u stanju pružiti normalan život dostojan čovjeka.
Činjenica je da smo krenuli dobro prije par mjeseci, obavili razgovore, nešto se pokrenulo i zbog virusa sve stalo. Eto tu dolazim i postavljam pitanje:
“Zašto nije održana tematska sjednica po pitanju sigurnosti u Međimurju?” Napominjem, sjednica je obećana i mogla se održati i putem mail-a, budući da su na taj način već održane mnoge sjednice općinskih vijeća.
Znate li možda koliko se novih kaznenih djela dogodilo u ovom razdoblju? Brojka je zastrašujuća!
Znate li da smo jedina zemlja na svijetu u kojoj se napad na policajca kažnjava puštanjem napadača i pitanje je ima li potrebe uopće se braniti. U svakoj zemlji napad na policajca najstrože se kažnjava, a napadač bez iznimki završava u zatvoru i to dugogodišnjem.
Žalosna je činjenica da je gospodin Kristijan Srpak napustio svoje mjesto na Županiji, a jedini je davao nadu za nekakve promjene sa stajališta struke.
Kada je Građanska inicijativa predala svoje zahtjeve, kojima bi se svakako rješavali problemi, u razgovorima smo shvatili da među ministarstvima nema prevelike suradnje, a to je ono nužno bez čega se promjene neće dogoditi.
Odgovorno tvrdim da službe nemaju podatke o svima koji primaju bilo koju vrstu pomoći. To je ono što se mora prvo riješiti.
Za neke stvari nisu potrebne promjene zakona već je dovoljno primjenjivati važeći zakon. Primjerice, maloljetničke trudnoće. Sustav samohranih majki se iskorištava jer su samo na papiru samohrane, iako u stvarnosti partner postoji, ali tako je lakše doći do novca poreznih obveznika.
Pomoći se dobivaju iz tri različita ministarstva i uvođenje bankovnih kartica kojima se može kupovati na svim mjestima jedino je rješenje kojim se zaustavlja dotok gotovine u naselja i nenamjensko trošenje. Kod kartica ne postoji problem, kao kod vaučera da se ne može u ljekarni kupiti potreban lijek ili nešto drugo. Takvom karticom nije moguće podići gotovinu na bankomatu. Takvom karticom kontrolira se svaka kupnja i svakom za koga se ustanovi da kupuje alkoholno piće slijedi sankcija ukidanja pomoći. Suradnja ministarstava ključna je u ovom trenutku.
U isto vrijeme, dok se provodi kampanja “Ostanimo doma”, u Međimurje dolazi zastupnik 12 manjina od kojih 11 uopće ne zna da imaju svojeg zastupnika. Isti zastupnik dijeli pakete, dijele se drva, provodi predizbornu kampanju i nikom ništa. Čijim novcem su kupljeni ti paketi i drva? Novcem hrvatskih poreznih obveznika! O kućanskim aparatima više ni riječi! Svemoguća udruga koju nitko ne kontrolira, ali dok svi štedimo i svima se smanjuju sredstva neki su očito nedodirljivi.
GOSPODO, SAZOVITE TEMATSKU SJEDNICU ODMAH!
ERVIN VIČEVIĆ