Večeras je u sklopu Antunovskog proštenja na čakovečkom Jugu u župi svetog Antuna Padovanskog održana promocija knjige “ZERCALO DUŠE”. Knjigu je predstavio Tomo Blažeka tajnik Matice Hrvatske ogranak Čakovec.
Između ostalog, Blažeka je naveo:
“Pred nama je jedna vrijedna i raritetna knjiga fratra Abrahama Zelenića iz 1650.godine Zercalo duše, koja do sada nije bila tiskana. Rukopisna knjižica čuva se u knjižnici ,, Metropolitana“ u Zagrebu pod signaturom MP285, a veličine je 15×10 cm. Rukopis ima kožni uvez. Na nutrašnjoj strani stoji: S. Maria Teresia Francisca de pasione Christi o.s.m.c. Do 59. lista, str. A raspoređeni su njegovi prozni tekstovi, a od 59. lista , str.b, do 70 str.b, nalaze se stihovi pod naslovom Nove pesme od imena Jezušovoga.
Zelenićev rukopis nema izdvojenog naslova. Rukopis počinje s posvetom Blaženoj Djevici Mariji, a glasi: Najviše gospe Neba i zemle Kralice, vseh devic device grešnikov zagovornice, Svete Bogorodice, Device Device Marije, poklon i služba od vsega stvorenja budi na veke Amen., a završava s ,, Konec Zercala duše fratra Abrahama. Anno 1650.“ pa se može zaključiti da je ,,Zercalo duše“ pravi naslov. Knjigu je podijelio u tri dijela. Prvi je nazvao ,,Od sveta nestalnosti“ , drugi ,, Od redovne kreposti“, a treći ,, Od posledneh duhovneh človeka“. Proznom dijelu dodaje pjesme pod naslovom ,, Pesmi nove od imena Jezuševoga“. U knjizi nalazimo i šest koloriranih slika, grafika koje su smještene ili na početku pojedinih dijelova knjige, ili na početku pojedinih poglavlja. Ispod jedne grafike nalazimo i čitljiv potpis autora grafike ( R. Sadarev).
Zelenićevo Zercalo duše nije knjiga propovijedi, kao što su Habdelićeve, Zagrepčeve ili Mulihove knjige. Zercalo duše nije niti molitvenik, poput Krajačevićevih ili Milovčevih molitvenika, ili molitvenika Katarine Zrinski, Zelenićeve knjižice su knjiga moralnih traktata strogog moralista, koji istodobno propisuje pravila moralnog ponašanja, ali i opominjujući opisuje kaštige – kazne za one koji neće zapovijedi ćudorednoga ponašanja izvršavati. Odnosi se to u prvom redu na redovnike, redove za koje su predviđeni stroži kriteriji, a i za svetske laike. Njegova knjiga nije bila namijenjena puku, nego je više pripadala bogoslovnoj kontemplativnoj literaturi namijenjenoj redovnicima. To nimalo ne čudi jer je on bio hrvatski propovjednik, definitor, lektor teologije i filozofije u Zagrebu i Varaždinu i voditelj pojasara (trećored kod fratara) u Križevcima, profesor i svećenik”.
Autor ,, Zercala duše“ frater Abraham Zelenić u čakovečki franjevački samostan došao je u prvoj skupini redovnika.
Na Kapitulu 12.12.1659. određen je za odlazak u Čakovec gdje postaje i predstojnik (gvardijan) 1661.godine. Prema 1.knjizi Matrikule Provincije sv.Ladislava o Abrahamu Zeleniću nalaze se ovi podaci: Zapisan je kao Abrahamus Zelenics, Sclavonita, studiosus. Pravo mu je ime, što znači krsno, Stephan, dakle Stjepan. Podaci o godini rođenja, kao i mjestu rođenja nisu napisani. Za godinu 1645, upisano je ,, circiter pro clerico“ što znači da je bio klerik, dok je za godinu 1646. upisano da je ,, professus“, što znači da je svečano zavjetovani brat, a već u sljedećoj rubrici za njega je naznačeno da je ,, sacerdos“, svećenik.
Godine 1654. lektor je filozofije u Zagrebu, 1655. u Varaždinu, godine 1657.gvardijan je u Ormožu, 1658. u Križevcima, 1660. i 1661. je u Čakovcu, 1662. definitor u Varaždinu, 1663. u Zagrebu, 1664. gvardijan u Remetincu.
U drugoj knjizi Matrikule Ladislavske provincije nalazimo podatak da je 1663. definitor u Zagrebu, a iduće godine gvardijan u Remetincu, zatim gvardijan u Križevcima. Za godinu 1665. zabilježeno je da je gvardijan u Ormožu – koji je tada pripadao Ladislavskoj provinciji – 1666.predizijal u Koprivnici, a od godine 1667. nalazimo ga u Varaždinu, gdje je zabilježen kao definitor. U Varaždinu je 3.svibnja 1671. i umro.
U knjizi svojih razmišljanja (str.32) veli: Kot ne moreš vu Češke Ternave denes i vu Koprivnice pri rodbini biti“ upućuje nas da potječe iz naših Podravskih krajeva.
Na kraju želim napomenuti, istaknuo je Blažeka, da je knjiga Abrahama Zenića vrlo vrijedna jer spada u red najstarijih knjiga u rukopisu pisanih na kajkavskom jeziku. Moj napor i trud u pripremi ove knjige usmjeren je u to da ova vrijedna srednjovjekovna baština hrvatske kajkavske književnosti iz 1650.godine bude dostupna za daljnje proučavanje. Želim napomenuti i to da je kazalo tako pripremljeno da i po poglavljima i stranicama možete pratiti rukopis i transkript.
Nije zaboravio zahvaliti i svima koji su pomogli i sudjelovali u pripremi ove knjige:
– nakladniku, Ogranku Matice hrvatske u Čakovcu i uredniku Biblioteke Murodravane Ivanu Pranjiću
– sunakladniku Međimurskoj županiji i županu Matiji Posavcu
– pomoćnicima: Nevenki Šardi i Aniti Novak za pomoć u transkripciji , unosu teksta i lekturu
– Dizajn studiu Praxis Vision Čakovec za grafičko oblikovanje i prijelom, Tiskari Zelina za prelijep tisak.
Tekst i foto: Pavo Jazvić
