[DETEKTOR] Glave na panj i urazumite nas, dragi povjesničari

Piše: ŽELJKA DRLJIĆ

1. Niti jedan Zrinski nije imao gardu.

TOČNO – NETOČNO (zaokružite ispravan odgovor)

2. Tijekom obreda prijema u Zrinsku gardu novi članovi umaču ruke u posudu u kojoj se nalazi (zaokružite slovo ispred ispravnog odgovora).

a) voda iz Mure i Drave

b) hrastova kora (koja simobolizira panj na kojem su 1671. dekapitirane gazde)

c) sol iz hrvatskog dijela Jadranskoga mora

d) međimursko vino

e) sve navedeno

3. Je li Zemlja ravna ploča?

DA – NE (zaokružite ispravan odgovor)

Niti jedan Zrinski nije imao gardu, to znaju svi. Zemlja je (još uvijek) ravna ploča, znaju mnogi. No, najviše vam je muke zadalo pitanje pod brojem dva. Dio vas možda će pomisliti da je zafrkancija, ali nije – točan odgovor je pod slovom e – sve navedeno od A do D. To je ‘koktel’ koji je ponovo spravljen neki dan u novom ciklusu prijema članova u Zrinsku gardu. Ruke treba umočiti u koktel pa ih podići iznad plamena svijeće da se očisti duša… i ne treba se čuditi što je ponovo izazvano podozrenje i podsmjehivanje javnosti. I to je dobro, zato što je zurenje u prošlost opasno. Kada se Zemljom ravnom pločom korača pogleda uprtog unazad lako se može skliznuti u bezdan. Zato treba gledati prema obzoru. ‘Zurenje’ u prošlost treba prepustiti ljudima potkovanim specijalnim znanjima. U njih se uzdam. Govorim o novoj generaciji međimurskih povjesničara. Govorim o – urazumiteljima.

Umjesto obezglavljenog oplakivanja svih tragičnih sudbina svih međimurskih Zrinskih o svim njihovim obljetnicama, u fokusu treba biti riječ ljudi koji nas uistinu mogu nešto naučiti o osobama koje su 400, 500 godina prije nas hodale baš ovim tlom. Uzdam se da će glas urazumitelja odjeknuti i barem malo zaobliti ovaj naš dio planeta.

Nedavno je – sa isukanim sabljama – oplakana 359. obljetnica pogibije Nikole Zrinskog Čakovečkog, onog koji je u lovu sam postao plijen. Vepru. Navodno. Profesor povijesti i sociologije iz našeg kraja Miljenko Hajdarović osvrnuo se putem društvene mreže na tu svečanost, te u akademskoj maniri, bez omalovažavanja ikoga i ičega, napisao: „Kad se već promišlja o povijesnim „velikanima“ onda se može razmisliti i o široj slici. Recimo, navedeni ban je podržavao sustav neravnopravnosti i iskorištavanja. U prvoj ruci u odnosu prema kmetovima, a onda recimo i prema ženama. Čega se mi zapravo spominjemo 359 godina nakon smrti? Ideja o naciji nastala je prije manje od 200 godina, a o hrvatskoj državi u današnjim granicama u 20. stoljeću. Čak smo i u razvoju biznisa izmislili vojnu postrojbu koja nikada nije postojala.“

Miljenko Hajdarović je među onima u koje se uzdam. Nadu u urazumljivanje znanstvenim pristupom, lišenim obezglavljenog oplakivanja i neumjesnog veličanja, budi mi i tim mladih povjesničara koji radi na obimnom izdanju o povijesti Međimurja. Nadam se da će staviti ‘glave na panj’ i hrabro preuzeti ulogu urazumitelja. A nada umire zadnja.