Ocjenjivački sud Nagrade Grada Čakovca „Josip Štolcer Slavenski“, u sastavu Senka Bašek, Iva Lovrec Štefanović, Trpimir Matasović (predsjednik), Petra Pavić, Krešimir Seletković i Mladen Tarbuk, u uži je izbor za najbolje djelo hrvatskoga skladatelja praizvedeno prošle godine uvrstio šest skladbi petero autora – Olovnu suzu i Drugu simfoniju Srećka Bradića, How to Fly Mirele Ivičević, L’essor Ante Knešaureka, Diptih Vjekoslava Nježića i Percées de lumière Tomislava Olivera. Većinom glasova članica i članova ocjenjivačkoga suda odlučeno je da je laureatkinja Nagrade „Josip Štolcer Slavenski“ za prošlu godinu Mirela Ivičević. Nagrađeno su djelo 13. travnja 2023. u Koncernoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu praizveli trubač Ivan Đuzel i orguljašica Ursa Ljuban, na koncertu svečanog otvorenja 32. Muzičkog biennala Zagreb. Nagrada će laureatkinji biti uručena 9. svibnja 2024., u sklopumprograma 51 . Majskog muzičkog memorijala Josip Štolcer Slavenski u Čakovcu.
Obrazloženje
Nastala na narudžbu 32. Muzičkog biennala Zagreb, skladba How to Fly Mirele Ivičević dijelom je skladateljičina ciklusa Glazba za vjerske ustanove, u koji su uključena djela koja „koriste liturgijske elemente i rekvizite u novom kontekstu“. Premda je riječ o recentnomeciklusu, Ivičević se u njemu nadovezuje na topos rekontekstualizacije sakralnoga koji je zaokuplja već dulje vrijeme. Jasno je to prepoznatljivo već u skladbi The Rape of the Rainbow iz 2012. godine, u kojoj se citat gregorijanskoga korala Pater noster pojavljuje u kontekstu tematiziranja „sumraka tolerancije“ u skladateljičinome rodnom Splitu. No, dok The Rape of the Rainbow pripada skupini neskriveno „političnih“ djela, kao što je to i Case White, koji je Ivičević priskribio Nagradu „Josip Štolcer Slavenski“ za 2018. godinu, „intermezzi za ozvučenu trubu, orgulje i dobro svjetlo“ How to Fly premreženi su sustavom višeznačnih glazbenih i izvanglazbenih znakova, koji svakome slušatelju ostavljaju prostor za individualnu interpretaciju u skladbi latentno prisutnih poruka. Iz svih se tih (re)interpretacijskih rukavaca uvijek iznova dolazi do provodne niti subverzivnog mpropitivanja, pa i izokretanja tradicionalnih simbola. Ako, primjerice, koncertni događaj, posebice onaj kojim se otvara velik međunarodni festival, promatramo kao svojevrstan ritual, How to Fly gotovo blasfemično potkopava njegovu sakralnost; smješteni između orkestralnih djela Gadenstättera, Kempfa i Muraila, Ivičevićini intermezzi donose intimnost, jednostavnost i diskretnu ironiju koje kao da se izruguju monumentalnosti konteksta u koji su smještene. Čak i izmještena iz toga konteksta, skladba ne donosi ono što „pristoji“ djelu za trubu i orgulje – naime, „sakralnost“ moćnoga orguljskoga zvuka, nadopunjenu blistavim jubilacijamatrube, kao znaka i ovozemaljske i onostrane moći i vlasti. Neočekivana „brbljavost“ trube i introspektivno istraživanje orgulja (čija je dekontekstualizacija i aproprijacija na tragu antologijskih opusa Josipa Štolcera Slavenskog, poput Chaosa ili Sonate religiose, a u dosluhu je i s Voluminom Györgya Ligetija) susreću se u začudnom dijalogu, u kojem tek uoči kulminacije drugoga intermezza instrumenti pronalaze zajednički jezik. Taj je vrhunac, naznačen fortissimo suzvukom e-mola u orguljama, naizgled trijumf sakralnoga, potcrtan i „posvećenim“ ljubičastim svjetlom. Pa ipak, ima u toj kulminaciji i nekog erosa, čiji je znak crvena boja, iz koje skladba počinje svoj uzlet i kojoj se u svojoj konačnici vraća. Izokrenemo li Ivičevićino izokretanje još jednom, mogli bismo zaključiti da je ovdje riječ ne samo o rekontekstualizaciji sakralnoga njegovom „erotizacijom“, nego, istodobno, i o sakralizaciji erosa. U uvodnom programskom spomenuta Kraljica koja želi letjeti „od dubine crvene do ljubičastih visina“ svoju je želju i ostvarila. Putovanje od crvenog do ljubičastog i natrag pritom ne predstavlja odustajanje od leta, nego zatvaranje kruga. Jer, ako su crveno i ljubičasto na suprotnim krajevima vidljivoga spektra, u Newtonovu se krugu boja dotiču; tako i How to Fly kao da poručuje da eros i sakralno nisu suprotnosti, nego dva ravnopravna lica – istoga.
Mirela Ivičević
Neobuzdana, energična, eksplozivna, djela Mirele Ivičević usredotočena su na subverzivni potencijal zvuka. Njezin opus sastoji se mahom od kompozicija koja rekontekstualiziraju zvučne i medijske elemente, kao i druge nuspojave svakodnevice, stvarajući zvučnu fikciju koja se odvija između sjećanja i mašte, iskustva i zamisli. Ova nadrealna sfera, koja treperi između virtualnog i stvarnog, prostor je slobode u kojem se najrazličitiji zvukovi, od krhkih melodija do ekstremne buke, spajaju u nove, neočekivane oblike suživota daleko izvan granica svog podrijetla.
Rođena u Splitu, Mirela Ivičević studirala je kompoziciju i glazbenu teoriju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Željka Brkanovića, medijsku kompoziciju i primijenjenu glazbu kod Klausa-Petera Sattlera u Beču i kompoziciju kod Beata Furrera u Grazu. Od 2010. do 2017. godine radila je kao producentica festivala Dani nove glazbe Split. Jedna je od suosnivača Black Page Orchestra, bečkog ansambla za radikalnu i beskompromisnu glazbu našeg vremena. Surađivala je s mnogim ansamblima i umjetnicima različitih područja, a među njezinim djelima su akustične, elektroakustične i intermedijalne kompozicije za razne sastave; od live-solo setova do djela za veliki orkestar; zvučne instalacije, glazba za film i kazalište, kao i tri opere. Djela su joj izvođena na festivalima kao što su Wien Modern, Unsafe+Sounds, Ultraschall Berlin, ECLAT Festival Stuttgart, Donaueschingen Musiktage, ULTIMA Oslo, CTM Festival, MATA, Musikprotokoll, Mixtur Barcelona, Showroom of Contemporary Sound, a izvodili su ih Klangforum Wien, Ensemble Modern, Ensemble Mosaik, Ensemble Interconterporain, The Riot Ensemble, Simfpnijski orkestar HRT-a, Simfonijski orkestar austrijskog radija, Rundfunk-Sinfonieorchester Berlin i mnogi drugi. Dobitnica je, između ostalih, Nagrade Josip Štolcer Slavenski za glazbeni teatar PLANET 8 te za Case White za veliki ansambl, Nagrade za kompoziciju Erste Banke 2019. godine, kao i Skladateljske Nagrade Zaklade Ernst von
Siemens za 2020. godinu. 2019. godine bila je stipendistica DAAD-ovog programa Umjetnici u Berlinu. Njen prvi album, Scarlet Songs objavljen je 2022. godine za austrijsku izdavačku kuću KAIROS. (AI)
- srijeda / 8. svibnja
13 sati / Dvorana Zrinski / Scheier
Koncert studenata Muzičke akademije u Zagrebu
Visio quartet
Visio Quartet je osnovan u listopadu 2023. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesora Pavla Zajceva. Kvartet kojeg čine studenti prve godine odlikuje marljivost, brzina i sloboda u svladavanju i interpretaciji značajnih dijela kvartetske literature. Kao najmlađi sastav sudjelovali su na koncertu najboljih komornih sastava Muzičke akademije u Zagrebu, te su također svirali s turskim jazz pijanistom i skladateljem Hakanom A. Tokerom na koncertu Hrvatsko-Turskog prijateljstva u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. Sudjelovali su na seminaru britanskog violinista i profesora Petera Shepparda Skærveda.
- četvrtak / 9. svibnja
19 sati / Galerija Centra za kulturu Čakovec
Otvorenje izložbe / „Tragovima Slavenskog“
Izložba radova učenica i učenika Odjela za likovnu umjetnost i dizajn i smjera Web dizajner Graditeljske škole Čakovec
Na tradicionalnoj izložbi likovnih radova koja prati glazbeni program, uz 51. Majski muzički memorijal „Josip Štolcer Slavenski“ svoja promišljanja o liku i djelu poznatog međimurskog skladatelja predstavit će učenice i učenici Graditeljske škole Čakovec, smjerova Dizajner keramike, Dizajner unutrašnje arhitekture te Web dizajner. Radovi obuhvaćaju predmete izrađene tradicionalnim tehnikama poput prostoručnog crteža, umjetničke keramike i porculana kao i posve suvremena rješenja digitalnog dizajna: plakate, vizualizacije prostora nadahnutih Slavenskim ili pak mrežne stranice kojima posjetitelji mogu pristupiti putem koda kako bi saznali zanimljivosti o životu poznatog autora.
Raznolikost korištenih medija pomiruje i uravnotežuje zajedničko ishodište: isticanje povezanosti glazbenog izričaja s vizualnim stvaralaštvom koje se očituje u istraživanju strukturalnih elemenata koje obje umjetnosti dijele: boje, tona, ritma, motiva i kompozicije.
20 sati / Dvorana Zrinski / Scheier
Koncert / Večer laureata / Mirela Ivičević
Lucija Stilinović, Ansambl Synchronos, Katarina Toplek Horvat, Kvartet Sebastian
Lucija Stilinović
Flautistica Lucija Stilinović aktivna je solistica, komorna i orkestralna glazbenica. Nastupila je na najpoznatijim glazbenim festivalima za klasičnu glazbu u Hrvatskoj, kao što su: Osorske Glazbene Večeri, Festival sv. Marka, Samoborska Glazbena Jesen (gdje je praizvela skladbu Chain Reaktion Mirele Ivičević), Scena Amadeo i Dubrovačke ljetne igre. Osvojila je brojne nagrade na poznatim natjecanjima, a dobitnica je i nekoliko stipendija. Nastupala je kao solistica s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Zagrebačkim solistima, Tamburaškim orkestrom HRT-a, ansamblom Antiphonus, Acoustic Project Strings, Varaždinskim komornim orkestrom i orkestrom Zagrebačke filharmonije te je održala mnoge recitale u Hrvatskoj i inozemstvu. Surađivala je s mnoštvom internacionalno poznatih glazbenika i dirigenata. Uz završenu Muzičku akademiju u Zagrebu u klasi Renate Penezić, diplomirala je na Manhattan School of Music u klasi Roberta Langevina, solo flautista Njujorške filharmonije, a bila je i studentica Kraljevskog konzervatorija u Antwerpenu gdje je završila dodiplomski studij i stekla bakalaureat. Uz flautu, Lucija svira i piccolo te se usavršavala kod brojnih uglednih flautista, piccolista i pedagoga. U sezoni 2022./23. Lucija svira Prvu (Tutti) flautu u Zagrebačkoj filharmoniji.
Ansambl Synchronos
Ansambl za suvremenu glazbu Synchronos, baziran u Zagrebu, posvećen je izvedbi aktualnih skladatelja te općenitom osvježavanju hrvatske glazbene scene, ali i upoznavanju publike sa stilski suvremenijim glazbenim jezikom. Djeluje u sastavu: Dani Bošnjak (flauta), Abdul-Aziz Hussein (klarinet), Mario Lončar (truba), Vlatka Peljhan (violina), Smiljan Mrčela (violončelo), Ivana Kuljerić (udaraljke), Petar Hlašć (harmonika) i Mia Elezović (klavir) uz dirigenta Josipa Skendera. Svojim izvedbama članovi ansambla odmiču se od već prepoznatljivih tonskih utjecaja postmodernističkog razdoblja. Štoviše, odabirom specifičnog repertoara sudjeluju u kreaciji novih skladbi živućih skladatelja te svojim izvedbama oblikuju idejne obrasce i nadilaze sve zvučne izazove zapisane u tim partiturama. Ansambl inzistira na ideji izvođenja aktualne, ponekad i eksperimentalne suvremene glazbe, uz usku suradnju sa samim skladateljima. Razbijanje klasična koncepta slušanja glazbe još je jedna od vizija Ansambla Synchronos, s obzirom da Ansambl i izvodi glazbu koja ne odgovara klasičnom konceptu.
Od samoga začetka ansambl je održao niz uspješnih koncerata, radionica i interaktivnih predavanja, uživo i putem interneta, uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Hrvatskoga društva skladatelja, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, Austrijskog kulturnog foruma, Zaklade Ernst von Siemens i drugih.
Među brojnim skladateljima s kojima je ansambl surađivao i izvodio njihova djela su Mladen Tarbuk, Dubravko Detoni, Frano Đurović, Marko Slaviček, Sanda Majurec, Tibor Szirovicza, Reiko Fütung, Andys Skordis, Brigitta Muntendorf, Nina Šenk, Nico Muhly i Malika Kishino.
Katarina Toplek Horvat
Katarina Toplek Horvat magistrica je pjevanja koje je završila na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Područni odsjek Rijeka, u klasi prof. Olge Šober. U travnju 2014. debitirala je u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci ulogom Čobančeta u operi Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca. Iste godine i sljedećih godina pjeva Philadela iz Kralja Arthura, Aninu iz La Traviate, Idu iz operete Šišmiš, uloge Revirnikove i Pani Pasekove iz opere Mala lukava lisica te Nellu u operi 2017. Schicchi. Nastupala je s Varaždinskim komornim orkestrom, Riječkim opernim orkestrom te drugim vokalnim i instrumentalnim sastavima. Sudjelovala je na raznim međunarodnim natjecanjima gdje je ostvarila zapažene rezultate. U lipnju 2017.g. magistrirala je ulogom Jelene u operi Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca u Osječkom narodnom kazalištu. Aktivno sudjeluje na seminarima istaknutih pedagoga. Trenutačno je solistica i vodeći sopran u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku gdje pjeva glavne i naslovne uloge kao što su: Micaela iz opere Carmen, Adina iz opere Ljubavni napitak, Grofica Almaviva iz opere Figarov pir, Marženka iz opere Prodana nevjesta, Sylva Varescu iz operete Kneginja čardaša, Hanna Glawari iz operete Vesela udovica, itd.
Gudački kvartet Sebastian
Gudački kvartet Sebastian osnovan je 1990. godine, a preteča mu je bio Kvartet muzičke omladine Zagreb koji je djelovao od 1982. godine. Repertoar Kvarteta obuhvaća širok raspon glazbenog stvaralaštva od renesanse do suvremene glazbe s naglaskom na izvedbama djela hrvatskih autora. Praizveli su niz kvartetskih skladbi B. Papandopula, A. Klobučara, A. Igreca, N. Firšta, D. Bukvića, S. Drakulić, M. Prohaske, B. Šipuša, M. Kichla, A. Knešaureka, V. Nježića, G. Tudora, T. Uhlika…, od kojih su mnoge nastale na njihov poticaj i njima su posvećene. Godine 2002. pokrenuli su ciklus koncerata u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu u kojem su ugostili ugledne svjetske glazbenike, primjerice Milana Turkovića, Michaela Martina Koflera, Paula Meyera, Erica Tanguya, Aleksandra Serdara, Claru Dent, Pierluigia Camiciu, Gustava Tavaresa, Olivera Triendla, Đorđa Stanettija, Rubena Dalibaltayana, Martinu Filjak, Nadu Majnarić, Boštjana Lipovšeka, Roberta Belinića, Krešimira Bedeka, Marka Genera i mnoge druge. Za diskografsku kuću Croatia Records snimili su 11 CD-a od kojih su tri osvojili nominacije za diskografsku nagradu Porin. Godine 2005. kvartet Sebastian je dobio diplomu Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Povodom 30 godina postojanja, 2020., Kvartetu Sebastian je uručena Plaketa Hrvatskog društva skladatelja, Povelja Hrvatske udruge orkestralnih i komornih umjetnika, te Plaketa Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Izdavačka kuća Leykam International je objavila monografiju Gudački kvartet Sebastian – naših 30 godina.
Vesna Makovec
