Hrvatska gimnastika od osnutka naše zemlje imala je gimnastičke predstavnike na 5 Olimpijskih igara. Alekseja Demjanova u Atlanti 1996., Filipa Udea i Tinu Erceg u Pekingu 2008. i Londonu 2012., Filipa Udea i Anu Đerek u Riju 2016. te sada Anu Đerek i Tina Srbića u Tokiju.
I dalje najveći rezultat ispisao je sjajni Čakovčanin onog velikog 17. kolovoza 2008. u Pekingu kada je sa 15.725 bodova osvojio olimpijsko srebro.
Danas, dok hrvatska gimnastika ponovno živi olimpijske snove i čeka 3. kolovoza kada će Tin Srbić nastupiti u finalu preče u Tokiju, Filip se prisjetio svojih najvećih olimpijskih dana u životu…
“Iskreno, teško mi je gledati Tokio”, priznao je naš trostruki olimpijac.
“Tri puta sam bio dio toga, a sad me nema. Htio sam naravno plasirati se i na ove četvrte Igre, ali na žalost, ozlijedio sam se. Teško mi je gledati jer nisam tamo, nisam u Selu, nisam s našim sportašima, ne družim se, a to je najljepše tamo. To veliko zajedništvo. Ali, ne ide uvijek sve po planu. Međutim, zašto ne probati izboriti Pariz? Za godinu dana nama u gimnastici već kreću kvalifikacije kroz Svjetske kupove, pa za 2 godine Svjetsko prvenstvo za koje su sada nova pravila i za njega se moramo kvalificirati… Veselim se novim izazovima.”
Iako iza sebe ima i svjetsko srebro i dva europska, Peking će uvijek biti njegov broj 1.
“Najveći rezultat moje karijere. Nastupa se baš i ne sjećam. Ali, jedne stvari se sjećam, a to je da sam rekao da neću gledati ocjene drugih koji su išli prije mene i onda sam slučajno pogledao na semafor i vidio da moram samo odraditi vježbu i da osvajam medalju. Nešto što sam sanjao od malena. Bilo me je jako strah, nastupao sam zadnji i sjećam se da mi je trener rekao dok sam gore namještao hvataljke ‘Filip niš’ se nemoj bojati’. Mislim da me to smirilo. Ni dan danas ne znam kako sam pod tako velikim pritiskom, pred 20.000 ljudi, odvježbao vježbu života. Ali, bilo mi je valjda suđeno”, nasmijao se.
Filip najbolje zna što Tin Srbić proživljava ovih dana u Tokiju.
“Taj period čekanja od kvalifikacija do finala… Ja sam imao 9 dana, Tin još i duže, 10 dana. Znam da sam jako loše trenirao sve te dane. Dosta sam se svađao s trenerom. Jer, dođeš tamo najspremniji u životu, a ništa ti ne ide na treninzima. Ne možeš napraviti vježbu, mučiš se, najrađe bih odustao, ali to su OI, ne možeš prije finala odustati. Znam da je trener rekao samo da napravim bar jednu vježbu, bilo kako, samo da odguram od početka do kraja i to mi je dan prije finala uspjelo. Jedva sam nekako izgurao. I u nedjelju se sve posložilo. Probudio sam se dobro, još sam popodne spavao 2-3 sata, kao beba, što inače nikada ne radim taj dan popodne ako je natjecanje navečer. Nema šanse. Ali, sve je nekako išlo k tome da će sve biti u redu. Dane sam tamo kratio trenirajući, družili smo se u Selu, ali ne možeš se nikada opustiti jer znaš kaj te čeka. Ipak si u grču. Hodam po Selu i samo me primi grč, sjetiš se da nisi još završio posao. I spašavalo me da nisam sam. Da možeš pričati s drugima, promijeniti temu, ne smisliti o onome što te čeka. Jer, kad si sam, stalno vrtiš vježbu u glavi. Prije spavanja vrtiš, dok se tuširaš, dok jedeš… Dosta je to naporno i psihički stresno. Nadam se da će Tin to sve izdržati. On ima najjaču glavu i psihu od svih nas. Mislim da s time neće imati problem.”
Koliko god mu je teško gledati Tokio, naravno da se probudio rano ujutro protekle subote pogledati Tinov nastup.
“To se ne propušta. Probudio sam se u pola 5, kad je odradio odmah sam mu poslao poruku, čestitao na finalu. Rekao sam mu da uživa u tom osjećaju tamo, olimpijskom. On je najposebniji. Znao sam čim sam vidio ocjenu da je to sigurno finale. Nisam druge dvije skupine ni morao gledati.”
Ima li Filip neki posebni savjet za Tina, možda neku tajnu?
“Već sam mu i napisao poruku – bez obzira što se dogodilo, već si ispisao povijest, nemaš kaj izgubiti, možeš samo dobiti. U finalu je Olimpijskih igara. To netko samo može sanjati. Puno njih nikada neće ni otići na OI, a pogotovo ne biti u finalu. Ako mu je suđeno, suđeno mu je. A bilo bi fora da mi se pridruži. Da gimnastika dobije još malo na težini. Veselit ćemo se u utorak kako god završi.”
| Kristina Leovac |