“Ronioci”, četvrti album benda Šumski napokon je dostupan na vinilu. Izvorno je objavljen na CD-u 2003. za Zvuk Močvare, a ovome reizdanju sada se kao izdavači pridružuju i Geenger Records i PDV. U vrijeme izdavanja, “Ronioci” su dobili sjajne recenzije – „drsko drugačiji od postatka pop-rock scene“, „jedan od rijetkih primjera svježeg i originalnog hrvatskog albuma koji ne kaska desetljeće ili više za stranim trendovima“, „album ne robuje ni jednom glazbenom trendu, a u komunikaciji je sa svima“, „jedini hrvatski band koji ispravno čita nasljeđe new wavea i nadograđuje ga“.
Koncertna promocija bit će održana u zagrebačkoj Močvari 30.1. kada će svirati i čuveni novovalni bend Doktor Spira i ljudska bića.
Prekrasan omot ploče redizajnirao je Tomislav Vranić Vrana koristeći se dizajnom Darka Kujundžića i ilustracijama Igora Hofbauera Hofa s originalnog CD-a, uz dodatne analogne fotografije benda iz tog vremena Marka Čaklovića. Ovo izdanje je posvećeno Ivici Baričeviću Bari (1971-2002), jednom od najzaslužnijih osoba za razvoj nezavisne, alternativne kulture u Hrvatskoj. Po mnogo čemu prekretnica u radu benda, ovo je bio prvi album na kojem bubnjeve svira Viktor Krasnić koji od tada, uz Marina Juragu i Kornela Šepera, postaje jedan od temelja benda. Zvuk albuma obilježili su i analogni sintesajzeri Hrvoja Nikšića Nikše koji je i masterirao album za vinilno reizdanje.
Osnovani u Zagrebu 1991. godine, Šumski su od samog starta zapamćeni kao jedna od najneobičnijih
pojava na sceni. Svirajući i inspirirajući se daleko od tada popularnih žanrovskih pretinaca, Šumski kreiraju svoj vlastiti glazbeni svijet prepun eksperimenata i neočekivanih aranžmanskih rješenja u kome će svoje ravnopravno mjesto naći kraut rock, world music, psihodelija, new wave, muzika iz animiranih filmova, noise i avangardni pop.
U svom zvuku bez granica bliski su im Can, Faust, Blurt, Captain Beefheart, ali i filmovi Jacques Tatija i knjige Blaise Cendrarsa. Pored sviranja u Šumskom, svi članovi benda su i na druge načine uključeni u zagrebačku scenu, kao članovi drugih bendova (Peach Pit, Cul-de-Sac, Haustor, Jinx, Stampedo, Zli bubnjari, Brujači/Buzzers, Uzrujan, Franz Kafka Ensemble) te kroz vođenje kultnog kluba Močvara. Osim u Hrvatskoj, nastupali su u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Mađarskoj, Nizozemskoj, Češkoj, Belgiji, Makedoniji, Bugarskoj, Švicarskoj, Danskoj, Njemačkoj, Luxembourgu i Velikoj Britaniji. Šumski su objavili šest albuma – „Lov na vile“ (1993.), „Safari“ (1995.), „Baba spava“ (2000.), „Ronioci“ (2003.), „Ostrvo ledenog kita“ (2018.) i „Kolobari“ (2022.), od kojih posljednji, uz podršku fanova putem crowdfunding kampanje, objavljuju čak četiri
izdavača – Geenger Records i Zvuk Močvare iz Zagreba, Pop depresija iz Beograda i Trottel Records
iz Budimpešte.
Foto: Marko Čaklović
PRESS 2004:
Drsko drugačiji od postatka pop-rock scene – pa čak i od onog segmenta kojega se voli nazivati „alternativnim“ – Šumski, naime, ispovijedaju svoju različitost odsutnošću bilo kojega od dominantnih kanona i prepoznatljivih krojnih araka. U sjajnoj Točki G koju bi zacijelo rado potpisali i Calexico i Friends of Dean Martinez, zajedno su se našli gostujući puhači koji kao da su stigli s kakve tex-mex spaghetti western teme i surfom nadahnuta gitara. Privremeni smještaj iznimni je broj koji prolazi kao duhovni srodnik Tomu Waitsu te s gitarskom frazom na tragu Marca Ribota.
Zlatko Gall, Slobodna Dalmacija, 2004.
„Ronioci“ su jedan od rijetkih primjera svježeg i originalnog hrvatskog albuma koji ne kaska desetljeće ili više za stranim trendovima. Tajna uspjeha ovog albuma vrlo je jednostavna – ne robuje ni jednom glazbenom trendu, a u komunikaciji je sa svima, mogao je nastati u bilo kojem od posljednja tri desetljeća i zvučao bi jednako dobro. Šumski su možda jedini hrvatski band koji ispravno čita nasljeđe new wavea i nadograđuje ga, a ne svodi na samo na puko kopiranje. Po poetici su Šumskima vjerojatno najbliži srbijanski Darkwood Dub, ali sličnosti između ova dva banda postoje više na idejnoj nego na zvukovnoj razini.
Karlo Rafaneli, monitor.hr, 2004.
Veterani zagrebačke off scene, bend s dugim stažem i golemim koncertnim iskustvom, objavili su najbolji album u karijeri. „Ronioci“ su najpristupačnije djelo Šumskih, što nikako ne treba povezivati s artističkim kompromisima. Prije će biti da su izoštrili svoje instinkte, očistili poruke od šuma, svirački i autorski sazreli. U prošlosti mi se znalo dogoditi da ne shvaćam najbolje ono što Šumski rade. Gotovo je s tim. Sad mi je sve jasno. I sviđa mi se. Jako!
Ane Perković, VIPmusic, 2004.
