Piše: KRISTINA GITA KAVRAN
Kako pokazujemo ljubav? Kako je izražavamo?
Netko ju iskazuje brigom, netko pažnjom, nježnošću, razumijevanjem, netko zagrljajem, malim jedva zamijećenim dodirom, iskrenim pogledom, osmijehom, netko tišinom, bez riječi i dodira. Svatko ima svoj način; ni jedan nije više ni manje vrijedan sve dok dolazi iskreno i iz srca.
Od osobe koja nas voli obično očekujemo sve više i više te s vremenom počinjemo kršiti pravila zdravih granica. Pri tome joj često ne dajemo dovoljno prostora da sama izrazi ono što doista osjeća. Raste naša potreba za kontrolom jer se javlja strah od gubitka.
Nekad je svojom ljubavi možemo gušiti pa ona u refleksnoj potrebi da se zaštiti bježi i skriva se poput puža u svoju kućicu gdje se osjeća sigurnom. Druga osoba ne može biti svjesna vaših strahova i potreba jer sve proživljava kroz iskustva i uvjerenja svojih strahova. Zato joj dajte dovoljno vremena da sama učini što joj srce govori. Zapamtite – ništa ne ide na silu. Vi je samo volite onako kako najbolje znate. Volite je tako da vaša ljubav umiruje, podržava i da se osjeća doista sigurno i zaštićeno u vašoj ljubavi. Činite to uvijek iz srca i iskreno, nikad na silu, jer budite sigurni – sve se osjeti. Samo takva ljubav čini čuda i u konačnici iscjeljuje.
Da bi sve bilo skladno, bez drama i nesporazuma, trebali biste više slušati, a manje govoriti i analizirati. Kada krenemo u mentalnu obradu onoga što nam prenosi voljena osoba, možemo ući u sukob s vlastitom pričom koja će sve okrenuti na svoj mlin. Kombinacija onoga što je u nama i onoga što primamo, dovest će do sukoba jer će u nama nastati košmar. Zbog strahova i nesigurnosti naš će nam um servirati priču koja nema veze ni sa čim.
Zato vas pozivam, slušajte sebe i druge ušima srca, a ne ušima uma. Dozvolite da se ispred vas otvori svijet koji podržava, razumije, vidi, zna i čuje sve ono što mora biti viđeno i primljeno u obliku u kojem se stvarno i šalje. Vjerujte, možete to!
