30. srpnja obilježavamo Međunarodni dan prijateljstva koji je uspostavila Opća skupština Ujedinjenih naroda 2011. godine s idejom da prijateljstvo među zemljama, ljudima i kulturama može stvoriti uvjete za mir i graditi mostove među zajednicama.
Odnos koji ostvarujemo s našim prijateljima jedan od najvažnijih odnosa koji uspostavljamo tijekom našeg života. Ostvarivanje bliskih odnosa i povezanost s prijateljima pruža nam brojne psihološke dobrobiti poput doživljavanja ugodnih emocija, zajedničkog provođenje vremena u različitim aktivnostima, dijeljenja misli i osjećaja te dobivanja podrške. Dobro prijateljstvo je ono u kojem su potrebe obje osobe zadovoljene i u kojemu je pružanje podrške uravnoteženo. Istraživanja su pokazala da takva prijateljstva odnosno socijalna podrška pruža osjećaj pripadnosti, predvidljivosti, svrhe i sigurnosti, zatim povećava osjećaj sreće i štiti od različitih oblika stresa te unaprjeđuje samopouzdanje, poboljšava kvalitetu života te jača naše resurse za rješavanja problema. Istraživanje Svjetske baze sreće (2010) pokazalo je da su ljudi s bliskim prijateljstvima sretniji, a utvrđeno je i da je prijateljstvo najvažniji odnos u emocionalnom životu pojedinca između kraja ranog djetinjstva i početka pune odrasle dobi. Prijatelji su nam važan izvor podrške u situacijama kada nam je teško. Oni su „prirodni“ pomagači – bliske osobe u našem okruženju koje nam mogu olakšati kada nam je teško, kada proživljavamo teške trenutke u svom životu i patimo.
Brojna istraživanja dokazuju da prijateljstvo pozitivno utječe na našu psihološku dobrobit. Prijatelji su važan izvor pozitivne socijalizacije tijekom životnog vijeka, a učinci prijateljskih odnosa na našu dobrobit proizlaze iz socijalne podrške koja smanjuje psihološki utjecaj izloženosti stresu tijekom čitavog životnog vijeka.
Kada u teškim trenutcima prijatelju/ici želimo pomoći i pružiti podršku, ponekad jednostavno ne znamo kako ili strahujemo da ćemo možda reći ili učiniti nešto krivo i da će se oni zbog toga osjećati još lošije.
Kako pristupiti i pružiti emocionalnu podršku prijatelju/prijateljici – u tome nam može pomoći vještina psihološke prve pomoći. To je vještina pažljivog, brižnog i suosjećajnog pristupa i razgovora s osobom koja pati ili je uznemirena.
To je važna životna vještina, vještina koja svatko od nas može naučiti. Ona ima za cilj pružiti pomoć kako bi se spriječilo pogoršanje problema mentalnoga zdravlja, promicati oporavak dobroga mentalnog zdravlja, pružiti utjehu (emocionalnu potporu, ohrabrenje, perspektivu) osobi i očuvati život u slučaju kada postoji rizik da osoba sebi našteti.
Kad primijetite da vaš prijatelj/ica pati ili je emocionalno preplavljen/a, želite mu pomoći i pružiti podršku, nemojte čekati da vam se on/ona sam/a povjeri i obrati po pomoć, ali ni vršiti pritisak da ispriča svoju priču ako to ne želi. Jednostavno mu dajte do znanja da ste tu za njega te da ste ga spremni poslušati i biti uz njega.
Kako pružiti podršku prijatelju koji pati ili je emocionalno preplavljen?
– Pozovite prijatelja/icu te dogovorite susret u vrijeme kada vam oboma to odgovara i na mjestu na kojemu se oboje osjećate ugodno i na kojemu možete razgovarati bez ometanja.
– Provjerite kako je, objasnite što ste primijetili i što vas brine (Brinem se zbog …, Zabrinula sam se …, Izgleda mi kao da u zadnje vrijeme…). Pitajte ga što se događa, kako se osjeća i budite spremni slušati, a ne nuditi savjete i rješenja. Većina osoba u trenutcima kad im je teško ne želi da drugi daju moguća rješenje njihovih teškoća, nego žele dobiti podršku u vidu slušanja i razumijevanja.
– Poštujte osjećaje i viđenje te druge osobe – oni ne moraju biti jednaki vašim pretpostavkama.
– Pažljivo slušajte i pokažite prijatelju/ici da vam je doista stalo, povremeno ponovite i sažmite ono što ste čuli (Ako sam te dobro razumio?, Možeš li mi to još malo objasniti…). Pokažite im da ih slušate, npr. klimajte glavom ili govorite aha, hmm.
– Pružanje emocionalne podrške najčešće znači biti uz osobu i slušati, povremeno pružiti ohrabrenje i nadu za oporavak (npr. Žao mi je što ti se to događa, vidim da ti je teško, Što mogu napraviti za tebe, Mogu li ti u ovom trenutku nekako ja pomoći…, Što bi ti pomoglo u ovom trenutku).
– Pokažite da vidite i čujete kako se osjeća i „potvrdite“ što vidite i čujete: Žao mi je. (Vidim) To je sigurno za tebe bilo vrlo tužno (bolno, teško). Pokažete li da uvažavate njegove osjećaje i da se ima pravo osjećati tako kako se osjeća, tako pokazujemo da ga prihvaćamo i razumijemo dok prolazi kroz teške trenutke.
– Ovisno o teškoćama s kojima se suočava, po potrebi potaknite osobu na traženje i/ili prihvaćanje pomoći stručnjaka za mentalno zdravlje. Pomozite joj da se poveže s osobama koje mogu pružiti dodatnu pomoć i podršku. Emocionalno preplavljena osoba najčešće nije u stanju sama potražiti pomoć, nekad joj treba poticaj i podrška. Nekada misli da joj nitko ne može pomoći ili primjerice misli da joj stručna pomoć ne bi pomogla.
Pri pružanju podrške prijatelju koji pati ili je emocionalno preplavljen izbjegavajte:
– ne prekidajte je ili ne požurujte dok priča
– izbjegavajte govoriti što treba ili ne treba, odnosno izbjegavajte traženje rješenje
– izbjegavajte pitanja koja počinju s riječju „zašto“
– ne uspoređujte njihova iskustva s vašim ili tuđim iskustvima i pričama
– ne umanjujte njihove osjećaje Ma nije to tako strašno…
– ne tješite tako da dajete obećanja ili uvjerenja za koja niste sigurni da će se dogoditi, ili tako da govorite Bit će bolje, Nije to ništa, Bolje to nego, i sl. Takve rečenice ne pružaju utjehu.
Pružanje podrške prijatelju koja pati nije ugodno te često zbog osjećaja nelagode upadamo u zamku traženja svijetle točke u situaciji u kojoj se naš prijatelj trenutno nalazi, primjerice Razvodiš se, ali barem ti ostaje stan. To je potrebno osvijestiti i biti spreman ne tražiti svijetlu točku u situaciji već pustiti da osjetimo i prepoznamo bol našeg prijatelja i samo biti tu uz njega – upravo iz toga proizlazi ljekovita moć podrške.
Izvor: hzjz.hr
