Zabrinjavajuće da potrošači nakon 12 godina od kako je na snazi Zakon o HRT „saznaju“ preko konkurentskih TV kuća, da moraju plaćati HRT pristojbu ako posjeduju prijamnik radio i TV signala (prijamnik = televizor, radio, smart mobitel, prijenosnik, kompjuter i sl.) .
Društvo potrošača Međimurja već godinama o tome informira potrošače preko mrežnih stranica udruge, profila na društvenim mrežama i u provedbi projekta „Info centar potrošača“ (savjetovalište za zaštitu prava potrošača) s pripadajućom mrežnom stranicom i profilima na društvenim mrežama, te putem besplatnog info telefona 08/42-00 i radio emisija „Glas potrošača“ koji se emitira utorkom na valovima Radija 105.
Postavlja se pitanje žele li potrošači biti informirani? Nepobitna je činjenica da su samo informirani potrošači ujedno i zaštićeni potrošači. Mogu li udruge za zaštitu potrošača NATJERATI potrošače da budu informirano, ako oni to ne žele?
U Hrvatskoj je primijenjen model posjedovanja prijamnika, pa Zakon o HRT kaže: „Svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu“.
Jasno je da HRT pristojbu moraju plaćati svi vlasnici nekretnina, jer sigurno imaju bar jedan od prijamnika kojim mogu primati signal, a i ako potrošač nema nekretnine, a ima osobni automobil mora plaćati HRT pristojbu, jer danas svi automobili imaju radio prijamnik. Zakon omogućava da ako potrošač dokaže da nema radio u automobilu oslobađa se plaćanja HRT pristojbe. HRT pristojba NIJE (proučimo Zakon) pretplata na HRT programe radija i televizije, nego državni porez na radio i TV signal.
Neke potrošače, posebno u pograničnim područjima buni to što ne mogu primati TV signal a moraju plaćati HRT pristojbu.
Iz Zakona o HRT je razvidno da je HRT pristojba državni porez na elektronički signal, pa da se lakše razumije, npr. na području Općine Selnica ima mjesta gdje ne mogu gledati programe HRT-a, ali mogu primati radio signal Hrvatskog radija ili recimo Radija 105, samim tim ni sudski se ne mogu osloboditi plaćanja HRT pristojbe. Mogu se osloboditi plaćanja ako dokažu da ne posjeduju nikakav PRIJAMNIK. Nije dovoljno da potrošač nema televizor ili mu je isti u kvaru.
Na stranu što se kod donošenja Zakona o HRT od svih udruga potrošača jedino Razvojna organizacija zaštite potrošača /ROZP/ u čijem članstvu je i DPM uključila u javnu raspravu o HRT pristojbi, sve ostale je zanimala isključivo programska shema, jer Zakon je sada na snazi takav kakav je. Zakon se može mijenjati po propisanoj proceduri, ali NIKAKO odbijanjem plaćanja HRT pristojbe, jer će potrošač koji se odluči na takav „neposluh“ završiti u dužničkom ropstvu. Kao što je rečeno HRT pristojba je državni porez, a zbog neplaćanja državnog poreza pao je i Al Capone.
Predsjednik Udruge Društvo potrošača Međimurja
Željko Tomašić
