Dan biciklista svake se godine popularno obilježava 16. srpnja, a nova analiza podataka iz javno dostupnih izvora pokazuje da se bicikli u Hrvatskoj zapravo voze manje i rjeđe u odnosu na ostatak Europe, s izraženijom navikom na kontinentu u odnosu na Jadran.
Podaci hrvatskih nacionalnih mjerenja i platforme za usporedbu cijena Shoptok.hr daju kompletan uvid u biciklističke navike hrvatskih građana.
Koliko Hrvata uistinu vozi bicikl?
Analiza Nacionalnog prometnog modela, izrađena za potrebe Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, govori kako se biciklom u Hrvatskoj obavlja tek pet posto svih putovanja, dok Eurobarometrova anketa obavljena nekoliko godina ranije bilježi nešto višu brojku od šest posto redovitih biciklista.
U oba slučaja, riječ je o udjelu nižem od prosjeka Europske unije (8%); na toj se ljestvici Hrvatska nalazi nešto bliže dnu, u društvu Francuske (4%), s manjom učestalosti vožnje bicikla u odnosu na, primjerice, susjede Slovence (9%) i Mađare (22%).
Međutim, kada se pitanje postavi drugačije, slika se donekle popravlja; spomenuti Eurobarometar bilježi kako 22 posto hrvatskih ispitanika izjavljuje da vozi bicikl barem jednom tjedno, što je nešto manje od prosjeka EU (23,6%).
Ti rezultati sugeriraju da nezanemariv dio hrvatske populacije vozi bicikl, ali ne toliko redovito kao neki drugi Europljani.
Popis deset najpretraživanijih modela bicikala na platformi Shoptok.hr dodatno potvrđuje tezu da Hrvati bicikl doživljavaju prije svega kao rekreaciju. Lista se dijeli u dvije jasne skupine: pristupačne gradske bicikle u rasponu od 176 do 269 eura, namijenjene svakodnevnoj vožnji, i znatno skuplje brdske, trekking i cestovne modele poznatih brendova poput Fujija, KTM-a i Treka, u rasponu od 549 do 1.599 eura, namijenjene rekreativnoj i hobističkoj vožnji.
Kontinent vozi, Jadran ne toliko
Podaci o biciklističkim trendovima postaju još izraženiji kad se podaci razdvoje po regijama. Prema Nacionalnom planu, stanovnici jadranske Hrvatske ostvaruju oko 40 posto više putovanja automobilom i 60 posto više pješice nego stanovnici kontinentalne Hrvatske, dok biciklom putuju čak 65 posto rjeđe.
Na Jadranu se tek oko dva posto svih putovanja obavlja biciklom, nasuprot pet posto nacionalnog prosjeka; kao jedan od mogućih odgovora na tu razliku, sam Nacionalni plan iz 2023. ističe potencijal električnih bicikala za svladavanje brežuljkastog terena jadranskih gradova.
Ta regionalna podjela gotovo se identično preslikava i na ono što ljudi pretražuju online. Prema Googleovim podacima za posljednjih godinu dana, šest županija s najvišim indeksom pretrage pojma “bicikl” redom su kontinentalne, ravničarske županije: Virovitičko-podravska (100), Koprivničko-križevačka (99), Međimurska (98), Bjelovarsko-bilogorska (95), Krapinsko-zagorska (90) i Osječko-baranjska (88).
Na suprotnom kraju ljestvice nalazi se šest jadranskih županija, s Dubrovačko-neretvanskom na samom dnu (35).
“Šampion” biciklizma u Hrvatskoj po svim je parametrima zapravo grad Varaždin, koji ima najviši zabilježeni modalni udio biciklističkih putovanja u cijeloj Hrvatskoj (26%, prema Nacionalnom planu).
Zabrinjavajući podaci o sigurnosti
Sigurnosni podaci iz tog dokumenta dodatno kompliciraju sliku o hrvatskim biciklistima. Biciklisti su činili 13 posto svih teško stradalih u prometnim nesrećama u razdoblju 2010.-2019., a Hrvatska bilježi 28 posto više poginulih biciklista po milijun stanovnika od prosjeka EU. U čak 83 posto teških nesreća koje su uzrokovali sami biciklisti, vozač nije nosio kacigu, a otprilike svaki četvrti od njih bio je mlađi od 25 godina.
Dobna slika stradavanja pritom je gotovo obrnuta od one kod uzrokovanja nesreća: čak 80 posto poginulih biciklista starije je od 50 godina, dok mlađi od 15 godina čine tek pet posto. Otprilike 70 posto stradavanja biciklista odvija se u urbanim sredinama, a to je među najvišim udjelima u EU.
Infrastruktura kao mogući zaokret
Za sustavne, redovite podatke o korištenju bicikala u Hrvatskoj, kao i za podizanje sigurnosti građana koji se koriste tim prometalom, potrebna je i kvalitetna infrastruktura.
Nacionalni plan (2023.-2027.) na tu temu planira više od 850 kilometara nove infrastrukture uz ulaganje od 166,7 milijuna eura, a posljednjih godina vidljiv je i pomak u broju ponude javnih bicikala koje gradovi stavljaju na raspolaganje korisnicima.
Hoće li se Hrvatska od zemlje rekreativnih s vremenom pretvoriti u zemlju svakodnevnih biciklista, ili će vožnja biciklom i dalje ostati prvenstveno vikend aktivnost, ovisit će dobrim dijelom upravo o tome hoće li se ulaganja nastaviti i proširiti izvan glavnog grada.
Andrija Golub
