Koprivnički Kampus od 23. do 25. srpnja ponovno postaje središte domaće alternativne i rock scene. RockLive Festival već je godinama nezaobilazna točka na festivalskoj mapi sjeverne Hrvatske, a ove godine donosi sjajan popis izvođača, ali i neke potpuno nove popratne sadržaje. Razgovarali smo s Denisom Koščakom, organizatorom festivala, koji nam je otkrio kako teku pripreme iza kulisa, kako se nose s porastom troškova i što sve očekuje publiku na ovogodišnjem izdanju.
Kakav je osjećaj ponovno okupljati ekipu i što te osobno najviše veseli kod ovogodišnjeg izdanja?
Osjećaj se ponavlja iz godine u godinu, pozitivan je i zapravo nas svake godine iznova veseli ugostiti ljude iz cijele Hrvatske kod nas u Koprivnici. Ovogodišnji popis izvođača je jako zanimljiv, imamo cijeli niz poznatih izvođača i odličnih mladih izvođača, tako da me veseli vidjeti ih sve zajedno u jednom nizu od više sati odlične glazbe.
Možete li nam predstaviti glavne adute ovogodišnjeg line-upa?
Ima ih puno, ponovno se vraća Mortal Kombat koji je od prvog nastupa na našem festivalu prije par godina, pa do danas jako napredovao, rasprodaju velike dvorane i veseli nas da nam opet dolaze. Tu je i Kawasaki 3P, sinonim za odličan koncertni provod. Mislim da Zabranjeno pušenje ne moram posebno predstavljati kao ni Mile Kekina koji dolazi s presjekom svojih, ali i pjesama Hladnog Piva. Tu su i miljenici publike Brkovi, pa Baby Lasagna za kojim histerija još uvijek traje, imamo i hip-hop legende, grupu Bolesna Braća, a tu je i IDEM koji nakon našeg festivala ima solo koncert na zagrebačkoj Šalati.
Kako je tekao proces odabira izvođača i jeste li morali raditi neke kompromise? Svaki festival ima svoju “vibru”.
U odabiru izvođača vodimo se onime što publika želi, onime što je aktualno i onime što nama kao organizatorima odgovara. Pripremu za odabir izvođača pokrenemo kroz interakciju s našim posjetiteljima putem društvenih mreža i to mjesecima unaprijed. Nakon toga komuniciramo s izvođačima, gledamo tko je dostupan u našem terminu i tako se počne slagati neka „slika” festivala. Da, svaki festival ima svoju „vibru”, a mislim da je naša u tome da se u tri dana može vidjeti cijeli niz odličnih izvođača, a sve to začiniti odličnim after programom.
Kako bi u tri riječi opisali atmosferu koju RockLive pruža svojoj publici?
Rekao bih da je naš festival jedno „pozitivno zabavno ludilo”. Publika vidi samo gotov proizvod – tri dana vrhunske zabave. No, što se događa “iza zavjese”? Koliko dugo traju pripreme za jedno izdanje i tko sve čini tvoj uži tim bez kojeg festival ne bi bio moguć? Kada festival završi, krajem srpnja, uzimamo nekih mjesec dana pauze, a onda negdje u rujnu kreću pripreme. Da, ljudima se čini da je sve što tamo vide došlo tamo samo od sebe, ali zapravo nije, iza svakog festivala je nekih 10 mjeseci kontinuiranog rada. Tu je prije svega dogovor izvođača, pa prve promotivne objave, početak prodaje ulaznica, tehnička priprema festivala, a onda kad se on približi i prikupljanje cijelog niza dozvola i potrebne dokumentacije da bi se festival održao. U užem timu nas je četiri, uz mene, Marko Kuhar, Matija Peić i Mario Sabol, a onda kada se festival približi, u zadnjem tjednu završnih priprema još nam se priključi desetak volontera koji pomažu da se sve posloži na svoje mjesto.
Posljednjih godina svjedočimo velikom porastu troškova produkcije, od tehnike do smještaja i honorara.
Koliko je danas izazovno zatvoriti financijsku konstrukciju festivala, a da ulaznice i dalje ostanu cjenovno pristupačne domaćoj publici?
Joj, ovo je bolna tema (haha). Da, u posljednje tri ili četiri godine svi troškovi otišli su u nevjerojatno razmjere. Kada danas uspoređujemo koliko smo istu stvar platili prije pet godina i koliko plaćamo danas, mislim da ne postoji osoba koja bi rekla da je to normalan rast. Ali eto, kako svima, tako i nama. Mi smo od početka festivala rekli da radimo s onim što imamo, odnosno, kada definiramo budžet, s njim radimo. Dakle, ne odlazimo u neke dubioze, rizike i nadanja da će biti nešto za što nemamo garanciju da će biti. Zapravo nas je taj model doveo do toga da možemo držati neki kontinuitet kvalitete produkcije, izvođača i cijelog događaja.
Kako ste zadovoljni lokacijom (bivši prostor u kampusu/bivša vojarna u Koprivnici)? Planirate li ove godine neke novitete u samom festivalskom prostoru (dodatni sadržaji, kamp, ugostiteljska ponuda)?
Jako smo zadovoljni, Kampus je sada već naše neko prirodno stanište. Tamo je i prostor FUNK u kojem tijekom godine organiziramo koncerte, pa nam je to neki logistički centar u vrijeme festivala. Kampus se pokazao kao odlična lokacija za ovakav festival, ima dovoljno prostora i za festivalski dio i za kamp i za parking, tako da je sve na jednom mjestu. Ovogodišnji noviteti su uvođenje dodatne dnevne pozornice, Park Stage kako se zove, ugostit će odlična underground imena, tako da festival u petak i subotu kreće već od 15 sati. Novost je i Dječji RockLive, program koji se održava u subotu 25.7., a zamišljen je kao uvođenje mališana u svijet festivala. Očekuje ih radionica žongliranja, oslikavanje lica, Street art radionica, nastup grupe 4 Feet Deep, radionica ritma, a sve to u periodu od 10 do 13 sati.
RockLive uspješno spaja etablirana regionalna imena s mlađim, nadolazećim bendovima. Koliko vam je važna ta uloga platforme za promociju novih izvođača?
Jako nam je važna. Tijekom godine u spomenutom prostoru FUNK ugostimo brojna nova imena, a onda nam je festival odlična platforma da neke od njih prezentiramo i široj publici. Često si kažemo, ako ne pružimo priliku novim bendovima, tko će nam svirati na festivalu za 5 ili 10 godina? Zato nam je taj spoj etabliranih imena koja privlače velik broj publike i novih bendova vrlo važan, tako razvijamo glazbenu scenu ne samo u Koprivnici, već i puno šire.
Kada pogledate unatrag, na same početke festivala, što se najviše promijenilo – publika, bendovi ili vi kao organizatori?
Definitivno smo kao organizatori stekli iskustvo koje se ne može nigdje kupiti. Danas puno lakše organiziramo festival nego što je to bilo prije deset godina, pa je to bitna promjena. Publika se mijenja, ali nekako njen duh ostaje isti, još uvijek su to ljudi koji uživaju u odličnoj glazbi i nastupim uživo, a to nam je zajedničko.
Koprivnica ima nevjerojatno bogatu rock i alternativnu povijest. Osjećate li podršku lokalne zajednice i prepoznaje li grad RockLive kao svoj ključni turistički i kulturni brend?
Da, ima. U Koprivnici je puno prije RockLive Festivala postojao u raznim periodima cijeli niz entuzijasta koji su tu scenu razvijali. Drago nam je da imamo takvo naslijeđe i da smo nakon svih njih uspjeli Koprivnicu zadržati na toj nekoj „glazbenoj mapi”. Podrška institucija postoji i mogu je označiti pozitivnom. Naravno, da je veća, možda bismo imali i još veći festival, ali sve se to nekako gradi tijekom godina. Danas je situacija dobra i vjerujemo da će samo ići na još bolje.
Imate li neki “bend iz snova” koji već godinama pokušavate dovesti na RockLive, a da Vam se ta želja još nije ispunila?
Nemamo neki poseban bend, jer smo žanrovski vrlo otvoreni, pa je teško od svih stilova izabrati baš jedan. No, svakako nam je zanimljivo razmišljati o tome da dovedemo neko poznatije strano ime. Bilo je do sada nekih pokušaja odlaska u tom smjeru, ali još se nije realiziralo. Možda se tako nešto dogodi u budućnosti, to bi nam bilo zanimljivo.
Možete li podijeliti neku anegdotu s prijašnjih izdanja? Koji je bio najstresniji, a koji najsmješniji trenutak iza pozornice?
Bilo ih je stvarno dosta. Primjerice, sada već davne 2011. godine, na prvom izdanju festivala, cijeli smo Kampus ogradili ogradom od armaturne mreže. Na nju smo stavili najlon, da prekriva pogled, a onda je tri dana padala kiša i puhao vjetar koji je stvarao jedra od tog platna. Trčali smo sa škarama oko prostora i rezali najlon kako se ne bi porušila cijela ograda. Bilo je takvih situacija dosta, dala bi se manja knjižica napisati 🙂
Za kraj, što bi poručili svima onima koji još uvijek važu hoće li ovog ljeta doći u Koprivnicu na RockLive?
Mislim da, osim ako ne idu na more, nema razmišljanja o tome ići ili ne ići. Kod nas ih očekuju tri dana fenomenalne glazbe i nasmijanih, veselih i lijepih ljudi. Tko si ne bi tako nešto poželio za jedan ljetni produženi vikend? Vidimo se u Koprivnici od 23. do 25. srpnja!
Razgovarala: Ivana Radiković
