Tadašnje trgovišno poglavarstvo Čakovca, 23. kolovoza 1892.godine, donosi odluku o gradnji mjesne električne centrale. Time počinje elektrifikacija, čime Čakovec postaje prvi grad u Hrvatskoj čije su ulice osvijetljene električnom strujom.
Elektrana se nalazila na području današnjih Čakovečkih mlinova. Već 1. listopada slijedeće 1893. godine čakovečke ulice i trgove obasjala je električna rasvjeta.
Za uvođenje električne rasvjete, te revolucionarne »novotarije« stasajućeg industrijskog društva, čini se da je u sjeverozapadnoj Hrvatskoj najagilnija bila gradska uprava u Čakovcu (u Varaždinu i Koprivnici još su se držali plinske rasvjete, pa i gradili gradske plinare).
U Čakovcu je tada živjelo već gotovo pet tisuća stanovnika, a ulice su bile blatne, pa je rasvjeta bila nužna – to je konstatirano na sjednici gradskog magistrata 23. kolovoza 1892. godine. Gradski oci nisu se odlučili za širenje dotrajale plinske rasvjete, nego za uvođenje električne energije. Tu je poslovnu šansu vidio poduzetnik Ljudevit Molnar, vlasnik velikog paromlina iz mađarskog Gutorfölda, pa je Čakovčanima ponudio gradnju paromlina zajedno s gradskom električnom centralom ili munjarom.
Tako je već 1. listopada 1893. puštena u redoviti pogon istosmjerna električna centrala u Čakovcu, a mjesna mreža imala je napon 2 x 150 V. Ulična električna rasvjeta imala je 131 rasvjetno mjesto, a još oko 1400 žarulja svijetlilo je u 105 čakovečkih kuća i stanova. Bila je to prva javna munjara u sjevernoj Hrvatskoj jer je tada i Zagreb ostao vjeran plinskim uličnim svjetiljkama.
Izvor: Dragutin Feletar
(mp)
