Stanka Gjurić, pjesnikinja, spisateljica i filmska autorica, ove godine obilježava 18 godina posvećenosti filmu. Od samih početaka djeluje sasvim samostalno: potpisuje scenarij, režiju, kameru, montažu i produkciju svojih radova, što joj omogućuje potpunu umjetničku slobodu. Iako njezin izraz često nosi poetsku i introspektivnu notu, Gjurić posljednjih godina pretežno stvara kratke igrane filmove.
Njezini su filmovi prikazivani i nagrađivani na festivalima diljem svijeta, od Europe, Afrike i Azije do SAD-a, a publiku redovito osvajaju autentičnim pristupom i stilskom suzdržanošću, jer Stanka ne poseže za vizualnim efektima i prenaglašenim zvučnim sredstvima – ne pokušava manipulirati gledatelja, već koristi minimalizam, pažljivo birane kompozicije i sugestivne slike, te gledatelju ostavlja prostor za vlastiti doživljaj.
Povodom ove vrijedne obljetnice, razgovarali smo s autoricom o njezinom filmskom putu, izazovima stvaranja bez kompromisa i autorskoj slobodi.
“ F i l m j e , č e s t o , m o j a p r o d u ž e n a p o e z i j a ”
Novinar: Stanka, ove godine obilježavate 18 godina filmskog stvaranja. Kako se osjećate kad pogledate unatrag?
Stanka Gjurić: Pomalo nevjerojatno, zapravo. Čini mi se kao da sam jučer napravila svoj prvi film. A opet, kad se osvrnem na sve što sam prošla, od ideje, pisanja scenarija, snimanja, montaže, festivala, shvatim koliko se toga uistinu dogodilo. To je bio put samoproučavanja, slobode i neumorne potrebe da vizualno izrazim ono što riječi često ne mogu obuhvatiti. Film mi je dao jednu sasvim novu dimenziju izražavanja.
Novinar: Kako se film uklopio u vaš cjelokupni umjetnički izraz, s obzirom da ste već bili afirmirani kao pjesnikinja i prozna autorica?
Stanka Gjurić: Film je za mene, često, produžetak poezije – vizualna poezija. Kada riječi više nisu dovoljne, tada pokretne slike govore. Sve je počelo spontano. Imala sam digitalnu kamericu, osnovni montažni program i potrebu da se izrazim nešto drukčije. Bila je to vrsta unutarnjeg poriva, a ne karijerna odluka. U mnogim mojim kratkim filmovima prisutna je ta poetska dimenzija, bilo kroz ritam kadrova, bilo kroz samu tematiku. Film mi je omogućio da spojim emociju s estetikom pokreta.
O s a m o s t a l n o s t i i s l o b o d i
Novinar: Radite sve sami – režiju, scenarij, kameru, montažu, i sve bez budžeta. Je li to izbor ili nužnost?
Stanka Gjurić: Izbor. Volim imati potpunu kontrolu nad izražajem, nad cijelim procesom. To mi omogućuje da moj izraz ostane čist, bez kompromisa. Naravno, to nosi i golem teret, ali sloboda koju daje neprocjenjiva je. No, s druge strane, sve je to za mene samo igra.
Novinar: Koliko je zahtjevno istodobno biti i redateljica, snimateljica, scenaristica i montažerka?
Stanka Gjurić: Vrlo je zahtjevno, ali i oslobađajuće, jer imam potpunu kontrolu nad svakim segmentom. To ujedno znači i puno više posla, ali naučila sam se oslanjati na vlastite resurse i intuiciju. Kad radite sami, sve je osobnije, intimnije. Stvarate intuitivno, a cijeli taj proces postaje introspektivan koliko i kreativan.
Novinar: Je li vas iznenadio uspjeh na međunarodnim festivalima?
Stanka Gjurić: I jest i nije. Kad sam snimila prvi film, nisam razmišljala o festivalskim nagradama. Bila je to osobna potreba. A onda su počeli stizati pozivi iz Amerike, Azije, Europe… to mi je bila potvrda da univerzalna emocija može nadilaziti jezik. Čini mi se da gledatelji iz različitih kultura pristupaju filmu iskrenije, otvorenije. Moj rad nikad nije bio konvencionalan, i možda je upravo ta nekategoriziranost ono što ih privuče.
T e m e , t e h n o l o g i j a i p o e t s k a n i t
Novinar: Kako birate teme? Što vas inspirira?
Stanka Gjurić: Nerijetko me inspirira vlastita stvarnost, nešto što sam, dakle, doživjela, kao i ljudska svakodnevica, viđena iznutra. Ponekad je dovoljna jedna misao, san, susret ili neka misaona nelagoda. Mnogo puta je impuls došao iz vlastite poezije; određeni stih zna biti okidač za cijelu vizualnu ideju. Zatim slijedi istraživanje, snimanje i dinamična montaža.
Novinar: Tehnologija se znatno promijenila od vaših početaka. Kako je to utjecalo na Vaš rad?
Stanka Gjurić: Uvelike je olakšala proces. Danas je tehnološki lakše snimiti i montirati film, ali tehnologija nije ključ, već je to – izražaj. No, količina dostupne tehnologije istodobno može biti i zamka, jer ne povlači za sobom, automatski, i dubinu izraza. Suvremeni alati omogućuju autonomiju, ali sadržaj i dalje dolazi iznutra.
Novinar: Postoji li Vaš film koji vam je osobito drag?
Stanka Gjurić: Izdvojila bih Perfect Tattoo, jer je kroz simboliku progovorio o nečemu što mi se dogodilo, a što sam u filmu, jasno, nadogradila. Osjećala sam da sam upravo s njime filmski sazrela.
P o l o ž a j a u t o r i c e i p l a n o v i z a b u d u ć n o s t
Novinar: Osjećate li da kao žena u filmu imate dodatne izazove?
Stanka Gjurić: Da, ali nisam nikad dopustila da me to uspori ili zaustavi. Ženski autorski glas još uvijek je nedovoljno prisutan, pogotovo izvan institucija. Zato je važno da žene stvaraju autentično, jer snaga ženskog izraza je u suptilnosti, dubini i njima svojstvenoj snazi i hrabrosti.
Novinar: Kako gledate na hrvatsku filmsku scenu?
Stanka Gjurić: Hrvatski film ima jaku autorsku scenu i pregršt talentiranih pojedinaca, ali još uvijek se osjeća određena centralizacija i nedovoljna podrška nezavisnim autorima, posebno onima koji djeluju izvan institucionalnih okvira. Bilo bi važno dati više prostora takvim autorima. Nezavisnoj sceni treba širi okvir i više povjerenja.
Novinar: Kakvi su vaši planovi za budućnost?
Stanka Gjurić: Nastavit ću stvarati kratke filmove, no trenutno se pripremam i za svoj prvi dugometražni igrani film – naravno, intiman i minimalistički, u svom prepoznatljivom stilu. Film mi je i dalje igra, istraživanje i način da dotaknem neizrecivo.
Novinar: I za kraj – što biste poručili mladim autorima koji tek ulaze u svijet filma?
Stanka Gjurić: Neka ne čekaju odobrenje. Neka stvaraju ono što osjećaju, a ne ono što je “tržišno”.
Film nije posao, ako ga doživljavate iskreno – on je vaš osobni dijalog sa svijetom. Vjerujte sebi i budite autentični.
Novinar: Stanka, hvala Vam na razgovoru. Čestitamo na 18 godina stvaranja i želimo vam još mnogo nadahnutih filmskih koraka.
Stanka Gjurić: Hvala Vama. Najveća nagrada je kad netko prepozna ono čime se baviš; tada znaš da nisi stvarao uzalud.
(mp)
