Na dan sjećanja na žrtvu Vukovara 18. studenoga prisjećamo se sloma obrane grada 1991. godine, a od 1998. godine ovaj dan obilježava se dostojanstvenom kolonom sjećanja od Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata.
Prošlo je trideset godina od sloma obrane Vukovara, nakon 87 dana krvavih borbi i odoljevanja agresorskim snagama predvođenim Jugoslavenskom narodnom armijom i četničkim paravojnim postrojbama završena je bitka za Vukovar, a nakon zauzimanja grada od strane agresora počinjeni su brojni zločini kakvi se ne pamte ni prije ni poslije na tlu starog kontinenta. U Vukovaru je tijekom 1991. godine ubijeno 1292 Vukovarca, za čiju smrt nitko nije odgovarao. Dan sjećanja na žrtvu Vukovara oblježava se nizom manifestacija, a najpoznatija je Kolona sjećanja koja je u Hrvatskoj općeprihvaćena kao središnji događaj obilježavanja sjećanja na heroje vukovarske bitke. Danas u 10 sati i 30 minuta Kolona sjećanja po 24. put krenuti će iz Nacionalne memorijalne bolnice prema memorijalnom gtrblju žrtava iz Domovinskog rata.
UOČI OBLJETNICE PADA GRADA, MOLITVOM I PALJENJEM SVIJEĆA ISPRED VUKOVARSKE BOLNICE ODANA POČAST ŽRTVI VUKOVARA
Ispred Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar održan je poseban program sjećanja i komemoriranja uoči 30.obljetnice pada Vukovara.
Večer 17.studenoga 1991.godine simbolizira posljednju večer u slobodnom Vukovaru prije pada grada, a tradicionalnim okupljanjem i paljenjem svijeća odaje se počast poginulima, ubijenima i nestalima.
Unatoč protoku vremena, nije nimalo lako prisjećati se tih događaja, rekao je novinarima vukovarski gradonačelnik Ivan Penava.
– Još uvijek se traže nestali. Grozna je to posljedica svakoga rata, no 30 godina nakon što je ovaj grad sravnjen sa zemljom i u kojemu su pobijena 1292 civila, pred hrvatskim se sudovima nitko od general-štaba nije pojavio niti je osuđen i to je teret koji svi nosimo. Svatko od nas snosi dio odgovornosti zašto je tomu tako. Ako vlast proizlazi iz naroda, nitko nije izuzet od odgovornosti. To su misli s kojima se povodom ove obljetnice moramo suočiti. Duboko je to pitanje za svakog pojedinca što misli o sebi kao čovjeku, o Hrvatima kao narodu i hrvatskoj državi – izjavio je Penava.
TRIDESETA OBLJETNICA BITKE ZA VUKOVAR, NAJVEĆE I NAJKRVAVIJE BITKE U DOMOVINSKOME RATU
Prema službenim podatcima Bitka za Vukovar počela je 25. kolovoza 1991. kada su bivša JNA i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad na Vukovar iako se mnogi branitelji ne slažu s tim datumom naglašavajući kako je Bitka za Vukovar počela puno ranije.
Opkoljeni Vukovar branilo je oko 1800 pripadnika Zbora narodne garde (ZNG) i policije te dragovoljaca HOS-a ustrojenih u 204. brigadu hrvatske vojske. Obrana grada slomljena je nakon tromjesečne vojne opsade.
– Iako se službeno vodi da je grad okupiran 18. 11. 1991., 20. studenoga u Borovu naselju organizirano se predalo 400 ljudi s oružjem jer ih se ucijenilo da će u suprotnom zapaliti i Obućaru kao što su to napravili i s Borovo commerce-om. U oba je skloništa bilo jako puno ljudi pa su jednostavno bili prinuđeni predati se da bi ih spasili – pojašnjava Josić. Naglasio je kako je Bitka za Vukovar neispričana priča o kojoj se još puno toga ne zna.
U agresiji na Vukovar živote je izgubilo 2.717 hrvatskih branitelja i civila. Najmlađoj žrtvi bilo je šest mjeseci, a najstarijoj 82 godine. U borbama u Vukovaru poginulo je oko 900 branitelja grada, a nakon zarobljavanja u masovnim ratnim zločinima još njih oko 600. Još oko 1.000 hrvatskih branitelja izginulo je u borbama na širem području oko Vukovara, koje su također predstavljale dio bitke.U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenih hrvatskih branitelja i civila, a iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba.
Napadač je tijekom bitke za Vukovar, prema hrvatskim procjenama, izgubio oko 6.000 vojnika, od ukupno oko 30.000 angažiranih pripadnika kopnene vojske koje su obuhvaćale najjače oklopne postrojbe kojima je JNA raspolagala. Od tih gubitaka, napadač je izgubio toga oko 2.500 u borbama za sam grad. Srpski vojni podatci govore o 1.200 poginulih vojnika. Iako je bitka predstavljala značajan vojni poraz i simbolički gubitak za Hrvatsku, koja nije povratila kontrolu nad gradom do 1998. godine, ona je za JNA predstavljala tek Pirovu pobjedu. Naime, pokazalo se da po okončanju bitke JNA više nije bila sposobna za izvođenje daljnjeg napada kojim bi se, spajanjem sa snagama Banjalučkog korpusa, koje su već bile raspoređene u dijelu Zapadne Slavonije, omogućila okupacija čitave Slavonije te daljnji prodor prema Varaždinu i Zagrebu, kakav je bio plan JNA. Tako se uporna obrana Vukovara pokazala presudnom za zaustavljanje glavnog napada na Hrvatsku.
Valerija Lozančić