Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi novi intervju u nizu, u sklopu atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica. Velika nam je čast predstaviti glazbenu divu znanu po svom širokom rasponu glasa – Terezu Kesoviju.

Što nam je o svom glazbenom iskustvu rekla Tereza, pročitajte u nastavku:

„Kada si otišla u Francusku sa željom da uspiješ u poslu kojem se baviš, a 30 godina kasnije u toj istoj zemlji objave album sa 46 pjesama koje si snimila. Onda možeš reći kako su ti dali veliko priznanje koje apsolutno zaslužuješ i da si uspjela u prvotnoj želji. Tereza može biti sretna i ponosna jer je ušla u tu veliku Francusku pjesmaricu u kojoj je ostavila veliki i vječni trag“. To je na svom facebook profilu napisao Miro Ungar i na taj način sve informirao o izlasku sjajnog diskografskog izdanja „Anthologie 1965- 1978.“

Tereza: Lijepo od njega. Ja mu mogu uzvratiti samo ogromnom zahvalnošću, jer to je jako rijetko od kolege bez obzira što je on otac našeg zajedničkog sina. Miro je pravi gospodin.

Ovaj vaš dvostruki francuski album samo je još jedna potvrda kako dobra pjesma nema rok trajanja već je ona zauvijek dobra pjesma. Za vaš veliki uspjeh u Francuskoj znaju svi, ali ova sjajno pripremljena antologija pripada redu najvećih priznanja za jednog izvođača za njegovog dugogodišnji rad.

Tereza: Ja sam bila jako sretna ali i iznenađena i kada sam saznala da će biti objavljen nisam znala sebi odgovoriti i objasniti što to meni sada znači. Kada sam vidjela s koliko pažnje, želje i ljubavi su realizirali ovo izdanje jednostavno sam bila presretna. Sama fotografija koju su izabrali za naslovnicu albuma govori o meni o jednoj mladosti, pa mogu reći i naivnosti, ali i velikoj želji da nešto napravim. Pored toga predgovor o meni je napisao legendarni Serge Lama koji mi je u razgovoru rekao kako sam ostala Tereza njegove mladosti. To je za mene veliko priznanje, jer treba napomenuti kako je Serge Lama nakon Aznavoura, koji više nije s nama, prvi čovjek francuske poezije, a koju on piše i za skladbe. Serge pored toga piše i knjige, a meni jedna od prekrasnih je „Un homme de paroles“ što se može dvojako shvatiti kao lom od riječi i kao čovjek od riječi, a sve te njegove riječi su zapravo pjesme koje je netko glasom snimio.

Vraćali ste više puta u Francusku u Pariz zbog nastupa u glasovitoj dvorani L’Olympia. Jeste ikada razmišlja o stalnom povratku i životu u Parizu? Sve je na vašoj strani publika, francuski mediji i diskografi. Svi vas poštuju i vole.

Tereza: Ne, nisam zato što mi se čini kako bi to bilo malo pretjerano premda imam jako puno materijala kojeg još nisam nikada izvodila, a za kojeg mislim da je čudesan.

Tereza Kesovija i Zlatko Turkalj

Zašto volite Pariz ili bolje rečeno što ste za vrijeme života i rada u Parizu posebno voljeli?

Tereza: Ovo je dobro postavljeno pitanje, jer ja sam Pariz nekada jako, beskrajno voljela. Serge to lijepo piše i riječima oslikava u predgovoru Antologije. Savršeno je opisao jednu sliku vremena kako me je on dočekao kada sam se spustila i zakoračila na aerodromu Orly i to na tarmac što bi značilo na jedan grubi asfalt, na jednu jako teško stazu na kojoj se teško može hoda. Tu on povezuje mene i moj dolazak u Pariz kao i moje godine života i rada u Parizu, te dodaje kako je ponosan što je u to vrijeme moga odjenuti svojim stihovima nekoliko pjesama koje sam snimila. Danas na žalost Pariz nije onaj grad iz mog vremena. Dosta mojih prijatelja reklo mi je kako Pariz više nema onaj svoj prepoznatljiv miris. Tu nije riječ o mirisu nekog francuskog parfema već o specifičnom mirisu grad uz koji je vezana i atmosfera življenja, arhitektura, mali kafići i terasa gdje su se okupljali umjetnici. To sve čini kulturu jednog grada. Francuska je jako lijepa i tamo ne postoji niti jedna njezina pokrajina koja nema svoju osebujnu ljepotu, a da pritom od toga nema ništa zajedničko ili slično sa susjednom, a još manje s Parizom. Tako da bi u Pariz ponovo otišla poslovno, a velika mi je želja ponovo otići automobilom na jednu turističku turneju kroz cijelu Francusku.

Vaša francuska karijera počela je 1965. godine, a dvije godine kasnije snimili ste „La Chanson de Lara“ pjesmu za sva vremena. Riječ je o glazbenoj temi iz filma doktor Živago.

Tereza: Ona je nekim čudom Božjim pronašla mene, valjda sam bila predodređena za takvo jedno čudo premda tada nisam bila povezan s utjecajnim ljudima koji su odlučivali o takvim stvarima. Naime, ako je netko izvan francuske želio imati hit u Francuskoj u to vrijeme morao se prvo javiti Lucienu Morisseu direktoru programa „Evrope 1“ koji je tada vladao u francuskom glazbenom svijetu. Dalida je imala sreću što se udala za njega. Ona je inače bila izuzetna osoba, radnik, atraktivna žena, draga i dobra osoba. Poznavala sam je osobno i nekoliko puta dolazila je kod mene na večeru. Malo ljudi zna kako je ona u sebi skrivala jednu veliku tugu. U njezinim očima stalno su bile suze spremne da poteknu, a  najčešće se to dogodilo za vrijeme njenog pjevanja. Sa svojom dugom crvenom kosom bila je jednostavno prekrasna. To sve spominjem zato, jer i ja sam na neki način imala sreće kao i ona, jer sam poznavala gospodina Albertinija, a on je bio važna osobo glazbene edicije naziva Eko music. Naime, oni su kontaktirali moju producenticu i rekli kako imaju jednu prekrasnu pjesmu koja je integralni dio glazbe za film doktor Živago. Bili smo jako iznenađeni. Ja jednostavno nisam mogla doći k sebi. Taj trenutak, taj događaj zapravo je označio moj pravi glazbeni francuski start.

Tereza Kesovija prima odlikovanje časnika reda umjetnosti i književnosti

Za višegodišnji kontinuirani rad na povezivanju Hrvatske i Francuske kroz kulturu, uspješnu karijeru u obje zemlje, te promidžbu francuskog jezika i šansone primili ste odlikovanje časnika reda umjetnosti i književnosti. Tom prilikom uzvanicima ste u francuskoj rezidenciji predstavili i francusku verziju pjesme „Ima te“ koju je za vas skladao Aljoša Šerić. Nove francuske stihove za vas je napisao Serge Lama.

Tereza: Pjesma na francuskom naziva je „Kilimanjaro bez snijega“. Serge je prvo čuo moju acapella verziju pjesme koju sam snimila u svom stanu. Zanimljivo je kako je Serge kroz refren pjesme uspio točno opisati sažetak pjesme „Ima te“ i to na svoj osebujan način. To je on to je taj njegov pečat. Netko iz francuske rezidencije mi je rekao kako stihove za tu pjesmu može napisati samo on. Zajedno smo najviše radili na mom francuskom izgovoru naziva pjesme „Kilimandiaro sans neige“. Serge mi je čak poslao i glasovnu poruku na mobitel kako točno treba biti naglašena i izgovorena svaka riječ. To je naziv pjesme i mora biti jako i emotivno izgovoreno. Kada sam na kraju sve snimila napisa mi je: „Ako bi se želio izrazit tipično francuski onda bih ti rekao pao sam na dupe. To je to, jer čuje se da si dala sve od sebe i cijelu emociju si izbacila iz sebe u tim ključnim riječima pjesme. Taj tvoj temperament u potpunosti je ponovo došao do izražaja. Hvala Tereza“. Takva poruka meni je beskrajno draga i vrijedna. Njemu uskoro izlazi album na kojem će biti objavljene njegove pjesme koje su snimili najpoznatiji i najuspješniji izvođači, a jedna od pjesma na album je i moja „Kilimandiaro sans neige“. Zanimljivo je kako ne postoji Kilimanjaro bez snijega, a u tome i je sva težina i ljepota stihova u pjesmi jer riječ je o strastvenoj ljubavi koja nakon nekog vremena kopni i na kraju nestaje. Serge je za taj odnos tu jaku emociju između dvoje ljudi pronašao sjajnu sliku i usporedio je sa  nestankom snijega na Kilimanjaru.

Tereza Kesovija, Kilimandjaro sans neige, Believe Music (u ime diskografske kuće Dallas Records)

Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.

Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu te službenu web-stranicu jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!

Tekst i fotografije: Zlatko Turkalj Turki