U mjestu Čukovec, otvoren je Spomen park u čast Kreše Madića koji je rođen u ovome mjestu, a koji je dao život za Hrvatsku s jedva punih 20 godina. Tom prigodom članovi Udruge 54.Samostalne pješačke bojne Čakovec, polaganjem vijenca i paljenjem svijeća odali su počast kod Spomen obilježja u Čukovcu.
U ime udruge Vinko Grgić pročitao je slijedeći govor:
“Prije trideset godina Krešo Madić dao je život za Hrvatsku domovinu.
Rođen je 4.ožujka 1972.godine u Čukovcu. Premda na pragu života Krešo je brzo odrastao i s navršenih 19 godina kao dragovoljac, pridružio se najboljim hrvatskim sinovima u ratu za slobodnu Hrvatsku. Kao mladi ročnik bježi iz JNA i pristupa dragovoljačkoj satniji 54.pješačke bojne iz Čakovca kojom zapovijeda Zvonimir Košir.
U listopadu 1991..godine s postrojbom odlazi na Pakračko bojište. Slijede položaji i prvi sukobi u selu Brekinjska, potom Mali Banovac i pridruživanje 104. brigadi u napadnim djelovanjima u selu Toranj. S postrojbom potom odlazi do mosta uz selo Kukunjevac i unatoč višednevnom granatiranju ne napušta položaje. Sudjeluje u jednoj od najznačajnijih vojnih operacija 1991. oslobađanju Lipika. Zajedno sa suborcima u tih petnaestak dana prolazi sve strahote rata ali i doživljava ponos zbog pobjede koju postrojba postiže.
Nakon tzv. Sarajevskog primirja 3.siječnja 1992.godine s postrojbom je na položajima u selu Toranj, a u selu Jagma prelazi u drugu satniju kojom zapovijeda Toni Habijan zvani Legenda. Slijede položaji u selima Korita, Subotska i Kusonje a zatim odlazak u Bos.Posavinu gdje se satnija pridružuje taktičkoj grupi 108.brigade.
Kod Bijelog Brda u općini Derventa 26.8.1992. bude ranjen i tako teško ranjenoga pokušava ga prijevozom do saniteta spasiti suborac Zvonko Pranklin, nažalost bilo je prekasno i 28.8.1992. završava Krešin ratni i životni put.
Krešo je živio kratko ali časno i hrabro, bez kalkulacija kada je osjetio poziv Domovine. On je pripadao generaciji najboljih, generaciji koja će vječno živjeti u hrvatskom narodu.
Dragi naš Krešo, hvala ti za sve što si nam dao, hvala ti za hrabrost koju si svjedočio i prijateljstvo koje si prenosio, hvala tvojoj majci što nam je dala sina junaka.
Hrvatski vitezovi uvijek su s nama i živjeti će dok živi Domovina za koju su živote položili.
Tvoji suborci i prijatelji iz 54. Pješačke bojne Čakovec.”
Rođen je 4.ožujka 1972.godine u Čukovcu. Premda na pragu života Krešo je brzo odrastao i s navršenih 19 godina kao dragovoljac, pridružio se najboljim hrvatskim sinovima u ratu za slobodnu Hrvatsku. Kao mladi ročnik bježi iz JNA i pristupa dragovoljačkoj satniji 54.pješačke bojne iz Čakovca kojom zapovijeda Zvonimir Košir.
U listopadu 1991..godine s postrojbom odlazi na Pakračko bojište. Slijede položaji i prvi sukobi u selu Brekinjska, potom Mali Banovac i pridruživanje 104. brigadi u napadnim djelovanjima u selu Toranj. S postrojbom potom odlazi do mosta uz selo Kukunjevac i unatoč višednevnom granatiranju ne napušta položaje. Sudjeluje u jednoj od najznačajnijih vojnih operacija 1991. oslobađanju Lipika. Zajedno sa suborcima u tih petnaestak dana prolazi sve strahote rata ali i doživljava ponos zbog pobjede koju postrojba postiže.
Nakon tzv. Sarajevskog primirja 3.siječnja 1992.godine s postrojbom je na položajima u selu Toranj, a u selu Jagma prelazi u drugu satniju kojom zapovijeda Toni Habijan zvani Legenda. Slijede položaji u selima Korita, Subotska i Kusonje a zatim odlazak u Bos.Posavinu gdje se satnija pridružuje taktičkoj grupi 108.brigade.
Kod Bijelog Brda u općini Derventa 26.8.1992. bude ranjen i tako teško ranjenoga pokušava ga prijevozom do saniteta spasiti suborac Zvonko Pranklin, nažalost bilo je prekasno i 28.8.1992. završava Krešin ratni i životni put.
Krešo je živio kratko ali časno i hrabro, bez kalkulacija kada je osjetio poziv Domovine. On je pripadao generaciji najboljih, generaciji koja će vječno živjeti u hrvatskom narodu.
Dragi naš Krešo, hvala ti za sve što si nam dao, hvala ti za hrabrost koju si svjedočio i prijateljstvo koje si prenosio, hvala tvojoj majci što nam je dala sina junaka.
Hrvatski vitezovi uvijek su s nama i živjeti će dok živi Domovina za koju su živote položili.
Tvoji suborci i prijatelji iz 54. Pješačke bojne Čakovec.”
Ovom prilikom iz udruge demantiraju da je pokojni Krešo Madić bio izvidnik u tenku. Bio je pješadija i kao takav je i stradao. Također pozivaju medije da im se obrate za detalje vezane za poginule branitelje iz 54.Samostalne Pješačke Bojne Čakovec”.
Mladen Magdalenić
Predsjednik Udruge 54.Samostalne pješačke bojne Čakovec
(pj)